Akvarijske biljke

Akvarij bez biljaka je nešto što bi pod svaku cijenu trebalo izbjeći. Naravno, postoje neke vrste ciklida sa kojima jednostavno nije moguće držati biljke, ali veliku većinu ciklida možemo imati u akvariju zajedno sa biljem. Također većina ciklida ne jede biljke nego ih samo iskopa iz podloge i to najčešće za vrijeme parenja. Ako imate takve ciklide riješite problem tako da ili biljku prčvrstite oko kamena, drva ili blokirate prilaz biljci.
Biljke u akvariju imaju višestruku ulogu. Jedna od najvažnijih je uklanjanje nitrata iz vode. Nitrat ribama služi kao hrana, ali u velikoj količini je štetan i za biljke i za ribe, a pospješuje rast algi. Što gušće zasađen akvarij i što manje riba, to će koncentracija nitrita biti manja. Ali pošto većina akvarija sa ciklidima ne spada u gusto zasađene, potrebna je redovita izmjena djela vode. Biljke proizvode i kisik bez kojega ne bi bilo života ni na kopnu ni u vodi. Za proizvodnju kistika zaslužan je proces - fotosinteza.

Fotosinteza je proces u kojem se svjetlosna energija pretvara u kemijsku pohranjenu u organskim molekulama. Osim u biljkama, fotosinteza se obavlja i u nekim bakterijama i algama. Za fotosintezu su potrebni: svjetlosna energija, kloroplasti, voda i ugljični dioksid.
Za vrijeme dok je biljka izložena svijetlosti apsorbira ugljični dioksid a ispušta kisik. Biljka pretežno pomoću lišća uzima plinove. Pomoću klofila i svijetla pokreće se proces zvan fotosinteza.Tokom fotosinteze biljka kroz korijen uzima hranjive tvari.

Stanično disanje je proces suprotan fotosintezi. Kada nema svjetla, fotosinteza prestaje, ali se disanje nastavlja. Biljka će koristiti kisik da bi raščlanila hranjive materijale, što se oslobađa kao toplinska energija. Ugljični dioksid se pritom proizvodi i ispušta kao proizvod tog procesa.
Klorofil se sastoji se od 2 pigmenta, klorofil a i klorofil b. Postoje i drugi pigmenti koji obično nisu primjetni u zelenim biljkama. To su žuti i naranđasti pigment. Kad god biljka nije izložena svjetlosti gubi klorofil i pojavljuje se žuta boja na biljci kao rezultat žutog i naranđastog pigmenta. Željezo je također vrlo važno za klorofil. Biljke kojima nedostaje željez poprimaju žuti izgled.

Proces fotosinteze je ono što omogučuje biljci da raste. Postoje i drugi faktori koju ubrzavaju fotosintezu. To su povećanje temperature, visoka koncentracija CO2 i povećana svjetlost. Biljkama je za život potreban i CO2. Bez njega one ne mogu preraditi hranjive tvari. U vodi CO2 dolazi iz bakterija koje razgrađuju ogranski materijal i kroz riblje disanje.

Biljke i ciklidi
Puno ljudi reći će vam da to dvoje ne ide zajedno. Zbog toga mnogi ljudi i odustanu od ciklida i nabave si neke miroljubive ribice sa kojima nemaju problema oko biljaka. Ali ako se potrudite napravit ćete uspješnu simbiozu biljaka i ciklida kojoj nema premca. Osnovni problem je u tome što ciklidi obožavaju kopati. Sa time se morate pomiriti. Znači, potrebno je nabaviti biljke koje nisu previše osjetiljive.
Ovdje se kao apsolutni pobjednik pojavljuje biljka Anubias. Ona kao da je stvorena za ciklide. Raste iz rizona koji ne smije biti zakopan. U biti, najbolje se osjeća pričvršena za kamen ili neko drvo.

Druga vrsta biljaka su cryptocoryne. Biljka je iz porodice Aroid i raste u tropima od Indije do Papue Nove Gvineje. Neke vrste zahtjevaju mekanu dok druge traže tvrdu vodu. Zadržat ćemo se na biljkama koje su pogodne za naše ciklide - naravno tvrda voda. To su cryptocoryne affinis i cryptocoryne aponogetifolia. Idealno bi bilo da ih smjestite tamo gdje je protok vode najjači, jer tako će najbolje uspjevati. Korijen im je vrlo velik i snažan tako da kada se jednom prime ciklidi ih neće moći iskopati. Na početku ih je najbolje opteretiti nekim kamenom koji će ih držati na istome mjestu dok ne puste korijen.
Razmnožavaju se tako da puste izdanak 5-10 cm iz kojega raste nova biljka(vegetativno razmnožavanje). Uskoro ćete imati preveliku koncentraciju tih biljaka na malom prostoru, pa ih slobodno odvojite i presadite na neko dalje mjesto.

Pogodna je još i javanska paprat (Microsorium pteropus). Raste pričvrščena za kamenje, drveće ili u zemlji. Nalazi se u Jugoistočnoj Aziji, posebno u Južnoj Kini, otok Java i Filipini. Korijen im služi kao sidro kojim se može priljubiti i oko glatkoga kamena. Lišće je čvrsto, tamno-zelene boje i raste sporo. Nije osjetljiva na temperaturu niti na svjetlost. Postoji teorija da joj je lišće otrovno pa da je zbog toga ribe ne jedu. Ona je čvrst borac, idealan za akvarij sa ciklidima.
Tu je još i javanska mahovina (Vesicularia dubyana). Nema korijen i kod nje ne postoji gornji ili doljnji dio biljke. Ona se samo stavi na neki kamen, drvo, bilošto i počne se širiti. Može se i ostaviti samo da pluta. Ona će se već negdje spustiti i početi širiti.