Aulonocara

Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Aulonocara (Regan, 1921)

Aulonocare pripadaju rodu ciklida endemičnom u jezeru Malawi. Krasi ih izrazito jaka koloracija i najmirniji temperament od svih ciklida iz ovoga jezera. Ime im dolazi od grčkog "Aulos" što znači brazda, po senzornim porama na glavi i "Kara" - glava. U prirodi se uvijek nalaze pri dnu, u blizini pijeska, jer se tamo nalazi i njihova hrana. Kako su relativno maleni, zadržavaju se u blizini okolnog kamenja, kako bi u slučaju opasnosti brzo našli zaklon. Rašireni su po cijelom jezeru i na svim pjeskovitim područjima dubine 5 – 40 metara živi barem jedna vrsta Aulonocara. Dane provode lebdeći nekoliko milimetara iznad dna, izgledaju kao paralizirane, ne miču se i čekaju svoj plijen. Pomoću izrazito osjetljivih pora na donjem dijelu glave (koje izgledaju kao jame ili brazde) registriraju svaki pa i najmanji pokret u pijesku. Brzim pokretom kroz pijesak love malene beskralježnjake koji nemaju nikakvu šansu. Taj vrlo osjetljivi sistem je razvijen isključivo kao detektor hrane, ali ne i kao sistem upozorenja od predatora. Iznenadnim ugrizom, Aulonocare uz plijen uzimaju i priličnu količinu pijeska, kojeg ili odmah ispljunu ili ga preko škrga izbace van. Hranjenje se odvija tijekom dana, dok po noći potraže sigurnost svojeg skrovišta.  U akvarijima se takvo ponašanje Aulonocara nikad ne primjećuje. To je zbog toga što se unutar podloge ne nalaze živi organizmi kojima bi se oni hranili.  

Rod Aulonocara je vrlo velik. Ugrubo se dijeli u dvije zajednice. U prijelaznom habitatu žive manje Aulonocare koje prebivaju uokolo kamenja, dok se druga zajednica sastoji od Aulonocara koje prebivaju na pijesku.

AULONOCARE KOJE ŽIVE UOKOLO KAMENJA

One tvore ogromnu većinu Aulonocara koji se pojavljuju u akvaristici. U prirodi narastu najviše do 13 cm. Dijele se na 5 različitih grupa. To su:

• Aulonocare koje prebivaju u pećinama
• Aulonocare koje prebivaju na granici kamenja i pijeska ("stuartgranti tip")
• "Chitande" tip Aulonocara
• "Maylandi" tip Aulonocara
• Aulonocara saulosi

Aulonocare koje prebivaju u pećinama
Senzorni sistem im je manje izražen nego kod drugih Aulonocara. Prije su se vodili pod rodom Trematocranus, a i danas ih mnogi vode pod tim imenom. Zreli mužjaci konstanto čuvaju ulaz u pećinu, koja je dosta velika, tako da se u jednoj ponekad nalazi i više mužjaka. Ženke se drže ili pri dnu pećine, ili van nje, ali uvijek u njezinoj blizini. Vrlo rijetko izlaze u otvorene vode.
A. sp. "jalo" izdvaja se od ostalih Aulonocara po tome što nikada ne lebde iznad pijeska, nego se hrane beskralješnjacima unutar pećina  
A. jacobfreibergi (Johnson 1974.) je vrlo raširen u jezeru i postoji mnoštvo geografskih varijanta: Eureka, Mamela, Otter Point, Hongi Island, Cape Kaiser, Lemon Jake... Mužjaci su veći od ostalih vrsta Aulonocara, na rubovima peraja imaju specifične bijele obrube, i puno su temperamentniji i agresivniji od drugih vrsta.
Vrste: A. jacobfreibergi, A. trematocephala, A. sp. "walteri", A. sp. "Iwanda", A. sp. "jalo"...

Aulonocara jacobfreibergi (Otter Point)	Aulonocara sp. "Walteri"	Aulonocara sp. "Lwanda"

Aulonocare koje prebivaju na granici kamenja i pijeska
Žive na dubinama 5 – 15 metara. Ženke i njihov podmladak žive u malenim grupama hraneći se na pijesku između stijena. Između kamenja, mužjaci iskopaju rupe koje im služe kao mjesto za parenje. U slučaju opasnosti sigurnost traže između kamenja.
A. stuartgranti (Meyer & Riehl, 1985.) je jedna od najljepših i najrasprostranjenijih Aulonocara, dobila je ime po Stuartu Grantu izvozniku koji sa grupom domaćih ronioca lovi i šalje ciklide po cijelom svijetu. Nalazi se gotovo po cijelom jezeru, češće na sjeverozapadnim obalama. Postoji mnoštvo geografskih varijanta – nose ime po mjestu gdje žive (Kande Island, Chilumba, Chinuni, Cobwe, Galireya Reef, Hongi Island, Ntekete, Masinje, Chidunga Rocks, Maleri Island, Ngara, Sanga, Usisya, Mbowe Island, Puulu...) i imaju različite boje, od potpuno plave, pa razne varijante plavo – žute boje i do potpuno žute boje.
Vrste: A. baenschi, A. hansbaenschi, A. hueseri, A. korneliae, A. steveni,  A. stuartgranti, A. sp. "Mbenji", A. masoni, A. maulana ...

Aulonocara stuartgranti (Ngara)	Aulonocara stuartgranti (Usisya)	Aulonocara stuartgranti (Chilumba)
Aulonocara korneliae	Aulonocara baenschi	Aulonocara maulana

Chitande tip Aulonocara
Karakterizira ih zakrivljena njuška. Dok se zreli mužjaci zadržavaju u dubinama 15 – 25 metara (neke vrste i mnogo dublje), ženke (u većini slučajeva su srebrne boje) sa potomcima zalaze u pliće vode dubine oko 3 metra, formirajući jata koja se znaju sastojati i od 100 jedinki. Kako se nalaze na različitim dubinama, tek u vrijeme parenja ženka dolazi do mužjaka i odlaže jajašca ili u njegovu pećinu ili pak u udubinu u pijesku (ukoliko je velika konkurencija za pećine). Mlade ispušta iz usta odmah po rođenju i oni dugo vremena ostaju skriveni među kamenjem.
Vrste: A. ethelwynnae, A. sp. "Chitande type North", A. sp. "Yellow Collar", A. sp. "Chitande type Masinje", A. sp. "Chitande type Mozambique", A. sp. "Chitande type Kande", A. sp. "Chitande type Nkhomo".

Aulonocara ethelwynnae	Aulonocara sp. "Chitande type North"	Aulonocara sp. "Chitande type Masinje"

Maylandi tip Aulonocara
Od ostalih Aulonocara se razlikuju po građi zubiju. Ždrijelni zubi su mnogo veći i vjerovatno im služe za mrvljenje malih puževa. Legla su vrlo velika, znaju imati i preko sto mladih. Ženke su srebrno sive boje, te netipično, na analnoj peraji imaju više lažnih jajašaca. Mužjak A. kandeense ima svjetlucavu indigo boju, dok je mužjak A. maylandi nešto svijetliji. A. maylandi spadaju među najmirnije Aulonocare, mužjaci su maleni – narastu do 9 cm i mogu se držati u relativno malenim akvarijima. A. kandeense su endemični na području otoka Kande, a A. maylandi žive na dva područja: greben Chimwalani i Luwala greben južno od Makanjila Point.
vrste: A. kandeense i A. maylandi.

Aulonocara maylandi	Aulonocara kandeense (ženka)	Aulonocara kandeense

Aulonocara saulosi
A. saulosi (Meyer, Riehl & Zetzsche, 1987.) imaju jednu značajku po kojoj se razlikuju od svih ostalih Aulonocara. Nemaju sklonište, pa ni u situacijama kada su u opasnosti ne bježe u sigurnost kamenja. Mužjaci nisu teritorijalni, pa ni u situacijama kada nabasaju jedan na drugog ne pokazuju nikakvu agresiju. Otkrivene su dvije varijante. Jedna na jugoistočnoj obali gdje mužjaci imaju plavu glavu i druga na sjeveroistočnoj obali (otok Likoma i Lumbaulo) gdje je mužjacima glava zelene boje. Mužjaci narastu do 12 cm. dok su ženke manje i dosegnu 10 cm.

Aulonocara saulosi (Likoma)	Aulonocara saulosi (Lumbaulo)	Aulonocara saulosi (Undo Point)

AULONOCARE KOJE PREBIVAJU NA PIJESKU

Karakteriziraju ih povećane pore na kostima lubanje koje su puno izraženije nego kod Aulonocara koje žive uokolo kamenja. Pore su toliko raširene da na obrazima uopće nemaju ljuske, dok ih neke vrste Aulonocara koje žive uokolo kamenja ipak imaju. Uz to, hrane se i razmnožavaju na otvorenim dijelovima jezera, daleko od zaklona. Zbog toga i nisu ograničene na određeno maleno područje uokolo sigurnosti zaklona, već im je rasprostranjenost kud i kamo veća. Narastu veće od svojih rođaka, 11 – 20 cm. Žive na većim dubinama, neke i dublje od 40 metara (A. sp. "nyassae mumbo"). Zbog toga su i slabo istražene. Mužjaci nekih vrsta kopaju plitke rupe za mrijest 2 – 3 cm, dok neki rade velike rupe dubine i do 50 cm.
Vrste: A. aquilonium, A. auditor, A. brevinidus, A. macrochir, A. cf. "macrochir", A. gertrudae, A. guentheri, A. rostratum, A. nyassae, A. stonemani.

Aulonocara aquilonium	Aulonocara gertrudae	Aulonocara rostratum

Aulonocare su prilično miroljubive. Ipak, u akvariju se preporuča držati samo jednog mužjaka jer se ovi ciklidi mogu vrlo lagano ozlijediti. Moguće je imati više ženki u istom akvariju, ali nije neophodno. Kako su Aulonocare poligamne, ipak je bolje sa jednim mužjakom držati barem 2 – 3 ženke.
Veliku pažnju treba obratiti na to sa kojim ribama će Aulonocare biti u akvariju. Budući su miroljubive, u obzir nikako ne dolaze agresivne vrste, posebno mbuna ciklidi. Treba naglasiti da iako dolaze iz istog jezera Aulonocare i mbuna ciklidi su izrazito različiti. Mbuna ciklidima alge čine glavni izvor hrane. Kako je algama za rast potrebno svijetlo, mbune se većinom zadržavaju u plićim dijelovima jezera gdje algi ima u izobilju. Za razliku od njih, Aulonocare žive u dubljim dijelovima (većinom dubine 6 – 20 metara) pa je samim time i u jezeru interakcija između ova dva roda svedena na minimum. Zato nikako ne treba u akvariju miješati agresivne i hiperaktivne mbune sa miroljubivim Aulonocarama.
Rodovi: Copadichromis, Lethrinops, Protomelas, Placidochromis, Cyrtocara, Otopharynx, Nyassachromis, Sciaenochromis su mirniji ciklidi sa kojima Aulonocare mogu koegzistirati.
U akvarijima će Aulonocare prihvatiti svu ponuđenu hranu. Kako su to mirne ribe, koje se u zatočeništvu ne mogu hraniti na prirodan način, postoji velika opasnost od preobilnog hranjenja hranom bogatom proteinima i lagano probavljivom hranom. Zato i mnoge Aulonocare narastu puno veće u zatočeništvu nego u jezeru Malawi. Ipak, treba znati da su one u prirodi mesojedi odnosno mikropredatori, pa im i ponuđena hrana treba biti mesnog porijekla. Ribe hranjene manjom i odgovarajućom hranom mnogo će se češće i lakše odlučivati za razmnožavanje.

Iako ne narastu velike, Aulonocare zahtjevaju akvarij minimalne zapremine od 200 litara. Naravno, ukoliko im se može priuštiti, veći akvariji će omogućiti da Aulonocare prikažu svu svoju ljepotu. Kako bi se što bolje imitiralo njihovo prirodno stanište, na dno treba staviti fini pijesak a na njega hrpe kamenja koje će tvoriti mnogobrojne rupe, zaklone i prolaze. Prilikom postavaljanja kamenja, potrebno ih je dodatno učvrstiti kako kopanjem pijeska ne bi došlo do njihovog pomjeranja i urušavanja. Količina i raspored kamenja ovisi o vrsti Aulonocara koja se drži u akvariju. Ukoliko se u akvariju drže Aulonocare koje žive uokolo kamenja tada ga treba urediti tako da prevladavaju zakloni, i obrnuto, ukoliko se u akvariju drže Aulonocare koje prebivaju na pijesku treba ga urediti tako da ima mnoštvo slobodnog prostora sa tek ponekim kamenom.
Aulonocare ne diraju biljke pa ih je moguće držati zajedno. Čak im ne smeta ni pojačana količna svijetla koja je potrebna da bi biljke rasle. Premda to i nije najsretnije rješenje, jer u jezeru biljaka gotovo da i nema, mnogi akvaristi se ipak odlučuju da u akvariju sa ovim ciklidima imaju i biljke koje čine lijep vizualan efekt i pomažu održanju optimalne kvalitete vode. Vrlo su osjetiljivi na kvalitetu vode, pa je održavanje uspostavljenog dušikovog kružnog toka od izuzetne važnosti. Podložni su bolestima, tzv. rupe u glavi i bakterijskim infekcijama, upravo zbog prisutnosti nitrita i nitrata u vodi. Zbog toga je potrebno često mijenjati vodu i do 40% tjedno.
Filter ne treba raditi jaku struju, jer Aulonocare žive u mirnijim dijelovima jezera. Temperatura vode neka bude između 24-27°C, tvrdoća 10-20 dH, a pH 7.5-9.0.

Aulonocare u prirodnom okolišu jezera Malawi obitavaju na pjeskovitom dnu i zaklonu kamenja

Držanje više Aulonocara u istom akvariju može dovesti do neželjenih posljedica, pa stoga i nije baš preporučljivo. Međusobnim križanjem nastaju razni hibridi, koje bi pod svaku cijenu trebalo izbjeći. Kod Aulonocara sa sličnom koloracijom dominantni mužjak jedne vrste potčini mužjaka druge vrste, ili ga čak i ubije, te se pari sa njegovom ženkom.
Ukoliko se u akvariju nalazi više vrsta Aulonocara osnovno je pravilo da ženke trebaju imati različite boje. Također, i držanje parova iz različitih grupa sprječava križanje. Tako je Marc Elieson podijelio Aulonocare na četiri grupe: Jacobfreibergi grupa (u koju spadaju i "Maylandi" tip i A. saulosi), "Chitande" tip grupa, grupa Aulonocara sa pijeska i Stuartgranti grupa. Držanje parova Aulonocara iz dvije različite grupe onemogućuju međusobno križanje. Znači, nikako se ne bi trebale držati iz iste grupe dvije ili više vrsta Aulonocara. Akvaristi trebaju biti odgovorni i koliko god je to moguće držati i po mogućnosti uzgajati autohtone vrste i ne uplitati se u ono što je priroda dala.
Ukoliko vrlo malene ribe prikazuju jaku koloraciju, to nije prirodno. Postoji velika mogućnost da su umjetno obojane sa hormonima i po svoj prilici nikada se neće moći uspješno razmnožavati, pa stoga treba izbjegavati kupovati takve ribe.

Aulonocara jacobfreibergi "Eureka"	Aulonocara stuartgranti "Rubescens Albino"	Aulonocara stuartgranti "Rubescens"

Određivanje spola je vrlo jednostavno, mužjaci su tipično izrazitih boja, dok su ženke smečkaste ili srebrnkaste boje koja im služi kao odlična kamuflaža. Sve Aulonocare su poligamne i razmnožavaju se materinskim usnim leglom. Razmnožavanje je relativno jednostavno i odvija se tijekom cijele godine. Aulonocare koje prebivaju uokolo kamenja većinom odlažu jajašca u pećinama, a one koje prebivaju na pijesku u prethodno iskopanu rupu čiji dijametar zna prelaziti i 60 cm. To nije striktno pravilo, pa neke vrste znaju i odstupati od ovoga. Leglo se sastoji najčešće između 25 - 50 jajašca. Ženka leže par jajašca koje odmah skuplja u svoja usta. Taj se postupak ponavlja više puta uzastopce. Mužjak na perajama ima tzv. lažna jajašca. On dolazi na mjesto gdje je ženka izlegla jaja, i podmeće svoje tijelo. Ženka misleći kako joj je ostalo još nepokupljenih jaja, prilazi mužjaku i umjesto jajašca pokupi njegovo sjeme. Do oplodnje jaja dolazi u ženkinim ustima. Ona ih tamo drži sve dok se male ribice ne izlegnu – pri temperaturi od 28°-30°C potreban je 21 dan. U jezeru se često mogu primjetiti velika jata ženki koje u ustima nose svoje buduće pokoljenje. Ženke ispuštaju mlade ribe iz usta dok su one još relativno malene, pa ih odmah treba početi hraniti sa artemiom. U prirodi se ženke još tjedan dana brinu za mlade ribice, dok se u zatočeništvu to ne događa.
U akvariju je nužno ženki osigurati prikladno skrovište, jer nakon mrijesta mužjak nastavlja sa progonom ženke. One su prilično osjetiljive, pa se često zna dogoditi da usljed stresa ženka sama pojede jajašca. To se zna dogoditi i kod mladih ženki bez iskustva, ali to je normalna prirodna pojava. Za vrijeme inkubacije ženke ne jedu pa jako oslabe i podložne su stresu. Zato je dobra solucija da se ženka odvoji u zaseban akvarij, ali ne odmah nakon mriješćenja, jer se time značajno povećava mogućnost odbacivanja legla. Također, nakon što ženka ispusti mlade, treba ju pustiti par dana da se oporavi, najbolje ju je vratiti po noći, kada ribe miruju. Mlade ribe dugo vremena imaju neatraktivnu kamuflažnu boju. Tek odrastanjem, kada počinju spolno sazrijevati, mužjaci dobivaju svoju izrazito jaku koloraciju.