Cleithracara maronii

Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Cleithracara
Vrsta: maronii (Steindachner, 1881)

Rod Cleithracara se sastoji od samo jedne vrste, to je maleni, patuljasti ciklid Cleithracara maronii. Opisan je 1881. godine od Steindachnera pod nazivom Acara maronii, a 1989. je premješten u rod Cleithracara gdje se nalazi i danas. Ime roda dolazi od starogrčke riječi Kleithorn (ključanica) i riječi Acara (ciklid na jeziku indijanskog plemena Tupi). Ime vrste dolazi od imena rijeke Maroni gdje je prvo otkriven ovaj ciklid. Rijeka se proteže duž granice Francuske Gvajane i Surinama. Dugačka je 520 kilometara, svojim tokom prolazi kroz kišnu tropsku šumu i ulijeva se u Atlantski ocean.

Živi na sjevernim područjima južnoameričkog kontinenta. To je na zapadu od delte Orinoco u Venezueli, pa sve do rijeke Ounary u Francuskoj Gvajani. Ovo područje se proteže kroz 4 zemlje: Venezuela, Gvajana, Surinam i Francuska Gvajana. Zanimljivo, ne nalazi ih se u sistemima rijeka Essequibo i Oyapock. Također, u prošlosti ih je bilo u južnom Trinidadu, ali čini se da ih tamo više nema. Cleithracara maronii se zadržava pri dnu potoka i rijeka, uvijek u blizini zaklona, najčešće kakvog potonulog debla gdje je strujanje vode usporeno i voda mirna.

Ovo je maleni ciklid jajolikog oblika tijela koji naraste desetak cm. Kremaste je boje i posjeduje crnu, široku prugu koja kreće od početka leđne peraje, preko oka, pa sve dole do škržnog poklopca. Ima i karakterističnu tamnu mrlju koja podsjeća na ključanicu, pa po njoj i nosi ime. Ta mrlja se nalazi ispod leđne peraje, na udaljenosti od oko 2/3 dužine tijela ribe, i ne mora uvijek podsjećati na ključanicu. Ona može biti raznih oblika. Ukoliko osjete nelagodu ili opasnost, u trenutku mogu promijeniti boju tijela i stopiti se sa okolinom, neodoljivo podsjećajući na kameleone. Razlike između mužjaka i ženke su vrlo malene. Kod odraslih, spolno zrelih riba, mužjak bi trebao biti veći, te imati zašiljeniju leđnu i analnu peraju od ženke.
Cleithracara maronii je izrazito miroljubiv patuljasti ciklid. Par je moguće držati u akvariju veličine 50 litara, ali se ipak bolje osjećaju u većem zajedničkom akvariju u kojem se može držati jato maronii-a. Moguće ih je držati sa mnogo ostalih ciklida, ali miroljubivih ciklida. Cleithracara maronii-i se moraju osjećati sigurno u akvariju, jer su prilično plašljivi i povučeni. Zbog toga im se mora omogućiti dosta mjesta za skrivanje. Drvo ili panj će im oponašati prirodne uvjete, a uz to je dobro napraviti kakvu pećinu od kamena. Ne uništavaju biljke, pa su idealni za one ljubitelje ciklida koji ne mogu zamisliti akvarij bez biljaka. Kako bi se ovi uplašeni ciklidi osjećali sigurnima, dobro je staviti plutajuće biljke, koje će prigušiti svijetlo u akvariju.

Filtracija akvarija ne smije biti prejaka, jer se maronii-i ne osjećaju dobro pri jakom strujanju vode. Zato im treba omogućiti barem područja u akvariju gdje će strujanje vode biti usporeno. Osjetljivi su na kvalitetu vode, pa ih je najbolje staviti u akvarij u kome je već uspostavljen dušikov kružni tok. Sa funkcionalnom biološkom filtracijom i redovnom izmjenom djela akvarijske vode, neće biti problema pri držanju maronii-a. Pošto su plašljivi, prilikom čišćenja je potrebno posebnu pozornost obratiti na to da ne iskoče iz akvarija. Mogu podnijeti kiselu kao i lužnatu vodu, sve dok vrijednosti pH nisu ekstremne (6.0 – 7.7). Tvrdoća vode bi se trebala kretati između 3-20 dH, a temperatura 22-27°C. Važno je da parametri vode imaju konstantne vrijednosti. U prirodi su svejedi, hrane se većinom larvama insekta i malim koprenjacima. I u akvariju će prihvatiti svu ponuđenu hranu, koja mora biti kvalitetna i raznovrsna kako bi boje ovoga malenog ciklida došle do izražaja.

Cleithracara maronii spadaju u monogamne ciklide. Mrijeste se na podlozi i imaju tzv. otvoreno leglo. Da bi se potaknulo njihovo parenje, moguće je promijeniti veću količinu akvarijske vode i nadomjestiti je sa vodom toplijom za 2°C. Prije parenja mužjak dobro očisti kakav ravan kamen. Kada je mjesto za parenje uređeno i spremno, dolazi ženka i odlaže do 300 jajašaca koja zatim mužjak oplodi. Za leglo se brinu oba roditelja podjednako. Plutaju iznad jajašca mašući perajama kako bi došlo do pojačanog strujanja vode bogate kisikom. Neoplođena i uništena jaja odstranjuju. Nakon 3-5 dana iz jaja se izliježu mlade ribice, koje nakon još par dana počnu slobodno plivati. Tada ih je potrebno početi hraniti sa infusioriom, artemijom i ostalom hranom za malene ribe.
Iako se maronii-i razmnožavaju relativno lagano, poznati su po tome da vrlo često pojedu svoje malene potomke. Ako je takvo ponašanje konstantno, potrebno je odvojiti roditelje čim  jajašca budu oplođena. Inače mogu biti izvrsni roditelji, pa se znaju brinuti o svojim malenim ribicama i 6 mjeseci, braneći ih odanošću i neustrašivošću tipičnom samo za ciklide.

Cleithracara maronii predstavlja izuzetno zanimljivog ciklida za zajedničke akvarije. Naravno, potrebno im je prije svega omogućiti mir i osjećaj sigurnosti. Zbog toga ih se mora držati sa miroljubivim vrstama i pružiti im dovoljno skloništa i zaklona. Njihova iznenadna mogućnost promjene boje tijela nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Za sve ljubitelje južnoameričkih ciklida Cleithracara maronii predstavlja vrlo poželjnog ciklida.