Cyprichromis

Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Cyprichromis

Rod Cyprichromis veže se uz malene i simpatične ciklide jezera Tanganyika. Do sada je znanstveno opisano pet vrsta: Cyprichromis leptosoma, Cyprichromis microlepidotus, Cyprichromis pavo, Cyprichromis zonatus i najnovija Cyprichromis coloratus (prije Cyprichromis sp."Leptosoma Goldfin"). Postoji još dosta vrsta Cyprichromisa koje nisu znanstveno opisane, a daleko je najpoznatija C. sp. leptosoma jumbo. Svi Cyprichromisi žive u otvorenim vodama jezera Tanganyika. Ovi se maleni ciklidi, koje neki zbog oblika tijela zovu i sardinice, sakupljaju u velika jata koja znaju brojati i više od 10 000 jedinki. Ipak, znaju živjeti u manjim jatima, a zanimljivo je da se u jatu često nalazi više različitih vrsta Cyprichromisa. Također tvore više tipova jata. U jednima se većinom nalaze odrasle ženke i neteritorijalni mužjaci. U drugima su teritorijalni mužjaci i ženke spremne na parenje, dok su u trećima ženke koje u ustima nose mlade potomke.
Dane provode u potrazi za njihovom primarnom hranom, planktonom, pri čemu im pomažu specijalno razvijena usta. Kada otvore usta, formira se tzv. tuba kroz koju Cyprichromisi usišu plankton. Taj proces je izrazito brz, i zbog te brzine se stvara vakuum koji potom usiše vodu i sve što se u njoj nalazi. Imaju velike oči i izvrstan vid koji im pomaže u potrazi za hranom. Spolni diformizam je jasno izražen. Najuočljivija razlika između ženke i mužjaka je u njihovoj boji. Ženke su prilično neugledne sivkaste boje koja na glavi poprima srebrnastu boju. Mužjaci su izrazitih boja, različitih varijanti, najčešće kombinacija plave i žute. Mužjacima su trbušne peraje izduženije. Ženke pak imaju veću glavu od mužjaka, zbog toga što u ustima čuvaju svoje potomke. Većina vrsta Cyprichromisa ima izražen polikromatizam – osobina da mužjaci iste populacije posjeduju različitu boju tijela i peraja.

Jato ženki C. leptosoma sa mladim ribama u ustima - Isanga Bay, Zambia.

Teritorijalni mužjaci Cyprichromis pavo.

Iako žive u otvorenim vodama, mužjaci su teritorijalni. Oni zauzimaju i brane trodimenzionalan teritorij – iznad sebe, ispod sebe i okolo sebe. U tako velikom jatu, svaki mužjak zauzima svoj dio područja i pokušava privući ženku. Kada je ženka spremna za parenje dolazi u mužjakov teritorij. Mužjak počinje plesati oko ženke, a trbušne peraje kojima je vrh žute boje gura prema njoj. Ženka ustima prihvaća peraje, a mužjak ispušta spermu u njezina usta. Neki znanstvenici smatraju da ženka misli kako su to lažna jajašca  i da joj je to indikacija gdje da ih polegne. Drugi pak misle da je to stimulacija koja pomaže da ženka odloži jajašca. Zatim mužjak sa široko otvorenim ustima i raširenim perajama gurka ženku po njezinoj glavi. Ona ispašta 2 – 3 jajašca. Prije nego ona dosegnu dno, ženka ih uzima u svoja usta. Takav postupak se ponavlja više puta, sve dok ženka ne izleže sva jajašca. Nakon što je parenje završilo, ženka napušta mužjaka i odlazi u jato u kojem se nalaze ostale ženke koje nose mlade u svojim ustima. Leglo se obično sastoji od 5 – 20 jajašaca. Kako ženke imaju prilično mala usna, i njezini potomci nisu veliki. Nakon 4 tjedna provedena u majčinim ustima, ženka ispušta mlade ribe iz svojih usta. U prirodi ženke istovremeno ispuštaju mlade kako bi im povećale šansu za opstankom. Ženke ih tada ostavljaju same i više se ne brinu se za njih. Mlade ribice formiraju svoja jata, daleko od roditelja. Kada narastu 2 – 3 centimetra, vraćaju  se u jata u kojima su odrasli Cyprichromisi.
Marc Elieson navodi kako ženke Cyprichromisa vole ispuštati svoje male ribice u blizini gnijezda ženke velikog ciklida Lepidiolamprologus profundicola-e. Premda ih Lepidiolamprologus profundicola neće štititi od predatora, sama njezina prisutnost dovoljna je da odvrati većinu potencijalnih napadača. Watanabe je dokumentirao da se broj napada na mlađ Cyprichromisa ukoliko je u blizini ženka Lepidiolamprologus profundicola smanjuje za četiri puta.

U akvariju ih je potrebno držati u jatu, minimalno 6, a po mogućnosti i preko 20 jedinki. Cyprichromisi su vrlo mirne i povučene ribe (osim C. sp. leptosoma jumbo) pa ih je moguće imati zajedno sa mnogo Tanganyika ciklida. Ali nikako ne sa Cyphotilapia frontosama jer su to glavni predatori Cyprichromisa u jezeru. Bitno je da u akvariju nisu agresivne ribe koje će Cyprichromise učiniti nervoznim i bojažljivim. Zbog toga ih se i ne preporuča držati sa Malawi ciklidima. Mužjaci su različiti ali uvijek prekrasnih i žarkih boja. Iako su teritorijalni, većinom nisu agresivni jedni prema drugima. Može se držati jednak broj ženki i mužjaka, iako bi bilo bolje da je taj omjer 2:1 u korist ženki. Akvarij treba biti što duži, a ako je malo viši, tim bolje. Cyprichromisima je potrebno omogućiti mnogo mjesta za plivanje, kako bi do izražaja došla njihova ljepota, gracioznost i brzina. Zauzimaju pretežno gornji dio akvarija. Akvarij treba dobro pokriti, jer su ovi maleni duguljasti ciklidi odlični skakači.
Dobro je da se u akvariju nalaze biljke, koje će pružiti sigurnost kada se Cyprichromisi osjete ugroženima. Ženke će se također moći sakriti od agresivnih mužjaka. Biljke ne jedu, a uz sve navedeno one će pomoći održavanju optimalne kvalitete vode. Na dno smože staviti i pijesak i šljunak, jer ovi ciklidi ne prilaze dnu, samo ponekad kako bi pokupili komad hrane. Pošto su im usta malena, hrana također mora biti malena. Prihvatit će većinu ponuđene malene hrane, a da bi se uspješno mogli razmnožavati, Cyprichromisima treba davati hranu bogatu proteinima. Kako su ovo izrazito brze ribe, neće imati problema u dolaženju do hrane. Treba im ponuditi hranu koja tone, jer ukoliko jedu listiće koji plutaju na površini, pokupe i sitne balončiće zraka kojeg se teško oslobađaju. Treba upozoriti da se u jednom akvariju drži samo jedna vrsta i to ista geografska varijanta Cyprichromisa kako ne bi došlo do neželjene hibridizacije.

Cyprichromis coloratus (Takahashi i Hori, 2006)
Ovo je zadnje opisani pripadnik roda Cyprichromis, ali sigurno ne i posljednji. Do nedavno se vodio pod nazivom Cyprichromis sp."Leptosoma Goldfin", ali su ga Takahashi i Hori sa Sveučilišta Kyoto prošle godine znanstveno opisali 2006. godine. Pronađeno je stanište ovih ciklida kod otoka Nkumbula u Zambiji te Wonzye Pont u Kasangi. Takahashi i Hori navode da Cyprichromis coloratusi žive u dubinama od 7 metara pa sve do 30 metara, uvijek iznad kamenog dna. U plićim dijelovima formiraju zajednička jata sa Cyprichromis leptosomama, a na dubinama preko 15 metara žive zajedno sa C. zonatusima, C. leptosomama i Paracyprichromis brienijima. Još dublje, ispod 25 metara, žive zajedno sa C. pavo i Paracyprichromis nigripinnisima. U svim slučajevima, formiraju zajednička jata i hrane se planktonom, na području 150 – 250 metara širine. Kod mužjaka je polikromatizam izražen, što se očituje različitom bojom repa u istoj populaciji – ružičastom ili žutom . Mužjaci su teritorijalni, brane trodimenzionalan teritorij iznad stijena. Ženke koje u ustima nose mlade formiraju zajednička jata i u isto vrijeme ispuštaju svoje potomke kako bi im povećale šansu za preživljavanjem.

Cyprichromis leptosoma (Boulenger, 1898)
Najmanji i u akvaristici najrašireniji pripadnik roda Cyprichromis. Narastu do 9 centimetara veličine. Vrlo su vitkoga tijela a po glavi uvijek imaju plave oznake. U jezeru Tanganyika žive na istočnoj obali, u području između Kigome u Tanzaniji i Mpulungua u Zambiji. Formiraju vrlo velika jata blizu kamene obale, na dubinama od 5 – 30 metara. Jata znaju brojati i preko 10 000 jedinki. Polikromatizam je kod mužjaka izražen. U istome jatu i na istom području se uvijek nalaze mužjaci plavih i mužjaci žutih repova. Za sada je određeno pet geografskih varijanta, iako ih sigurno postoji i više. To su: Kigoma, "Malasa Leptosoma", Ikola, "Karilani Leptosoma" i Mpulugu. Mužjaci mogu biti različitih boja, crna, ružičasta, žuta, bijela, plava ili tirkizna, uvijek u nekoj različitoj kombinaciji. Ženke su sivkaste boje, često sa žućkastom leđnom perajom. Vrlo su mirne i predstavljaju idealnu ribu za zajednički Tanganyika akvarij. Preporučljivo ih je držati u jatu od barem 12 riba, ako je i moguće i u većem. Fascinantno je to što za razliku od drugih ciklida, podređeni mužjaci posjeduju izrazitu koloraciju koja ni po čemu ne zaostaje za dominantnim mužjakom.

Cyprichromis sp. leptosoma jumbo
Ovo su najveći pripadnici roda Cyprichromis. Žive u južnom dijelu jezera Tanganyika, između mjesta Kanoni u Demokratskoj Republici Kongo sve do rta Mpimbwe u Tanzaniji na istočnoj obali. Postoje naznake da se nalaze i u sjevernom dijelu jezera, oko otoka Kavala, ali to još nije potvrđeno. Prema istraživaču Ad Koningsu koji ih najviše i proučava, postoji barem 10 geografskih varijanti: Chaitika, Isanga, Kapamba, Kapemba, Kekese, Kipimbi, Kitumba, Malasa, Moliro i Mpimbwe. Izgledom su gotovo identični Cyprichromis leptosomama, jedino što ih odvaja je njihova veličina. Narastu i do 12 cm. Zato ih od milja i zovu Cyprichromis leptosome na steroidima. Često žive u zajedničkim jatima sa Cyprichromis leptosoma, Cyprichromis pavo, Paracyprichromis nigripinnis i P. brieni. Kod mužjaka je izražen polikromatizam. Kod skoro svih geografskih varijanti žive tri različito obojena mužjaka. Jedni imaju žute repove, drugi plave, a treći crnu ili svjetloplavu leđnu peraju. Posebno se ističe populacija u Kitumbi žive potpuno plavi ili potpuno žuti mužjaci ili u nekoj od mnogobrojnih žuto - plavih kombinacija. Najagresivniji su od svih vrsta Cyprichromisa. Do povećane agresije posebno dolazi u akvarijima koji su premaleni, pa ih stoga treba držati samo u velikim akvarijima sa priličnom dužinom (preko 150 cm). Mlade ribe rastu nešto sporije od ostalih Cyprichromisa i tijelo im poprima boju nešto kasnije. Počinju se pariti kada dosegnu veličinu oko 6 cm.

Cyprichromis microlepidotus (Poll, 1956)
Živi u sjevernom dijelu jezera. Na zapadu od otoka Kavala u južnom Kongu preko cijelog sjevernog dijela Tanganyike sve do Bulu Pointa u Tanzaniji na istočnom dijelu jezera. Vrlo je sličan Cyprichromis pavo-u. I on ima na svojim bokovima više ljusaka manje veličine. Ipak, postoje i značajne razlike. Razmnožava se kao i većina drugih Cyprichromisa, u otvorenim vodama. Polikromatizam je razvijen, ali do promjene boje kod mužjaka dolazi na repu, koji može biti žut ili plavi. Također, i po tijelu su moguće razne kombinacije boja. Za razliku od Cyprichromis pavo-a, trbušne peraje im nisu izdužene. Mužjaci narastu do 12 cm, a ženke su manje svjetlo smeđe boje i bez oznaka po perajama. Postoji mnogo geografskih varijanta (Bulu Point, Ubwari, Kavala, ...)

Cyprichromis pavo (Buscher, 1994)
Nastanjuje područja na jugu jezera. Na zapadnom djelu jezera se najsjevernije nalazi oko Kanone, a na istočnom dijelu jezera sve do rta Mpimbwe. Žive u dubokim vodama, na dubinama 25 – 40 metara. Mužjaci narastu do 12 cm., dok su ženke manje. Glavna karakteristika po kojoj se razlikuju od ostalih Cyprichromisa je ta da su im na bokovima ljuske manje veličine te ih samim time ima i više. Trbušne peraje su im izduženog oblika. Za razliku od većine drugih Cyprichromisa, Cyprichromis pavo se razmnožava u blizini kakve okomite stijene. I kod ovih ciklida je razvijen polikromatizam, jedino što kod mužjaka Cyprichromis pava analna peraja može biti različite boje. Postoji mnogo geografskih varijanta (Chituta, Kantalamba, rt Mpimbwe Samazi,Tembwe, ...)

Cyprichromis zonatus (Takahashi i Hori, 2002)
Ova vrsta je nedavno znanstveno opisana. U prošlosti se vodila pod imenom Zebra Leptosoma. Mužjaci se ističu žućkastom obojenošću tijela, nedostatkom drugih istaknutih boja i širokim okomitim prugama. Zbog tih karakterističnih pruga su do nedavno i nosili naziv Zebra. Potrebo je naglasiti da pruge nisu uvijek vidljive. Izdvajaju se od ostalih Cyprichromisa po tome što se kod mužjaka ne javlja polikromatizam – razlika u boji kod mužjaka iste populacije. Dosada su otkrivena dva lokaliteta gdje žive ovi maleni ciklidi. Jedan je zaljev Chituta u Zambiji, a drugi Gombe, zapadno od Mpulungua. Žive u dubinama ispod 18 metara, vrlo često zajedno sa Cyprichromis pavom.