Cyrtocara moorii

Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Cyrtocara
Vrsta: moorii

Cyrtocara moorii je srednje velik ciklid jezera Malawi. Ime je dobio po sakupljaču riba J. E. S. Moore-u. Znanstveno je opisan 1902. godine od strane Boulengera. Prije se klasificirao kao Haplochromis moorii, ali je revizijom kasnije prebačen u rod Cyrtocara. Moorii je jedini ciklid koji se nalazi u ovome rodu. Izvoz ovog predivnog ciklida, koji još nosi i nadimak plavi dupin, počeo je 1968. godine. Nadimak može zahvaliti grbi na čelu i usnama koje neodoljivo podsjećaju na dupine. Raširen je po cijelom jezeru Malawi, ali je prilično rijedak. Obitava u područjima gdje je dno pješčano i gdje se nalaze biljke Vallisneria, na dubinama 3 – 15 metara. Uz jezero Malawi, može ih se naći i u jezeru Malombe koje se nalazi južno od jezera Malawi, i tamo žive najveći pripadnici Cyrtocara moorii-a. Ovaj rod ne poznaje geografske varijante.

Kao i mnogi drugi Malawi ciklidi, i Cyrtocara moorii je razvio specifičan način prehrane. Slijede velike ciklide Taeniolethrinops praeorbitalisi, Mylochromis lateristriga i   Fossorochromis rostratus. Ovi ciklidi hraneći se podižu veliku količinu pijeska. Njih u stopu prati Cyrtocara moorii i hrani se sa malenim beskralježnjacima i drugim jestivim organizmima. Premda se i drugi ciklidi hrane na ovaj način, Cyrtocara moorii se hrani isključivo tako (prema dosadašnjem praćenju hranjenja u jezeru), a i najuspješniji je od svih. Dominantiniji je od jednog drugog ciklida koji se hrani na isti način - Placidochromis electra – i ako se nađu u blizini uvijek ga otjera i nastavi se hraniti iza svojeg domaćina.
Kocher i McKaye su u svojim istraživanjima otkrili da Cyrtocara moorii krećući se za svojim velikim domaćinom brani njega i teritorij na kojem se trenutno nalaze. U tim trenucima oni dobivaju svoju dominantu teritorijalnu boju – tamno plavu. Ponekad i više Cyrtocara moorii-a prati jednog velikog domaćina, ali su uvijek različitih veličina. Svojeg velikog ciklida koji im omogućava hranjenje ne prate zauvijek, nego s vremena na vrijeme "skoknu" do drugoga i nastave putovanje sa njim.

Razlike između mužjaka i ženke nisu velike, gotovo da ih i nema. Najveća je u njihovoj veličini. Odrasli mužjak može narasti do 20 cm. dok ženka ostaje manje i naraste do 16 cm, ali to ne mora uvijek biti tako. Mužjaci imaju i jače izraženu boju. Karakteristična grba se javlja i kod ženki i kod mužjaka. Jedini siguran način određivanja spola je pregled genitalnih papila. Rastu vrlo sporo, pa im treba oko dvije godine da dosegnu 10 cm.

S obzirom da su ovo prilično veliki ciklidi, akvarij u kojem će se držati odrasli primjerci treba biti velik – 400 litara i više. Kako u prirodi žive na otvorenom, pješčanom području, i u akvariju moraju imati dosta slobodnog mjesta za plivanje. Kamenje je potrebno, ali ne u prevelikim količinama, jer je Cyrtocara moorii poznat po tome da se lagano preplaši. Zato je kamenje najbolje staviti u kutove, kako bi se rizik ozljede sveo na minimum. Da bi im se omogućilo prikladno skrovište, dobro je u akvariju imati otpornije i robusnije biljke koje će uz vizualni efekt pridonijeti i održavanju optimalne kvalitete vode. Poznati su i kao "ronioci u pijesku" jer se u ekstremnim situacijama kada nemaju gdje pobjeći znaju zakopati u pijesak.
Prilično su tolerantni prema drugim ribama, zato su i pogodni za zajedničke, po mogućnosti Malawi akvarije. Druge ribe će tjerati samo kada ga one isprovociraju, i u vrijeme parenja. Ali ne treba ih držati sa Mbuna ciklidima, jer su oni preagresivni i prema njima bi bili podčinjeni. Najbolje je držati jednog mužjaka sa dvije ili više ženki. Cyrtocara moorii-ji formiraju jata pa ih se može držati i više, ali samo u jako velikim akvarijima. Iako su u prirodi mikropredatori, u akvariju postaju svejedi i prihvaćaju gotovo svu ponuđenu im hranu.

Poligamni su, razmnožavaju se materinskim usnim leglom. Kako rastu sporo, potrebno im je dosta vremena da spolno sazriju. Ali kada jednom krenu, pare se u istim razmacima, svakih 45 – 60 dana. Sa otprilike dvije godine starosti dosežu 10 cm. i postaju spremni za parenje. Mužjak poprima tamno plavu boju i kreće sa pripremanjem mjesta za gnijezdo. Ukoliko ima dovoljno prostora iskopa rupu u pijesku, ili očisti neku ravnu podlogu (kamen). Ženka polaže 20 – 90 jajašca koja mužjak oplodi. Ona potom sakuplja oplođena jajašca u svoja usta (što se smatra primitivnijim načinom razmnožavanja jer do oplodnje ne dolazi u ustima ženke). Ovdje prestaje mužjakov interes sa ženku i svi daljnji poslovi oko podizanja mladih ostaju na ženki. Nakon otprilike 3 tjedna iz jajašca se liježu mlade ribice koje majka još tjedan dana čuva i nosi u svojim ustima. U prirodi mlade ribice prvu godinu dana provode u plićacima hraneći se planktonom.
Mlade ribice su srebrnaste boje. Analna peraja je narančasto – žute boje, ali ona nakon par mjeseci nestaje. Njihova karakteristična plava boja počinje se javljati kad narastu 3 – 4 cm sa otprilike 6 mjeseci starosti. U početku je ona svijetlo plava, dok tamnoplavu boju dobivaju tek kada odrastu. Uzgajivači naglašavaju kako su ženke vrlo nepouzdane majke koje na bilo kakvo uznemiravanje ispljunu jajašca iz svojih ustiju. Zbog toga ih je bolje pustiti na miru, a ako uzgajivač mora uhvatiti ženku, jedini način da se to učini je ugasiti svijetlo, pustiti nekoliko sati da se smiri i onda je uhvatiti.

Ovaj zapanjujući ciklid očarava sve ljubitelje riba. Svojom grbom na čelu, koja sa starošću ribe postaje sve veća i dojmljivija jasno daje do znanja da se ne radi o prosječnoj ribi. Jedina prepreka za držanje ovih ciklida može biti njihova veličina, jer zahtijevaju velike akvarije. Ali za sve one koji mogu zadovoljiti njihove prohtjeve, Cyrtocara moorii predstavlja jednog od najpoželjnijih ciklida.