Herichthys carpintis

Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Herichthys
Vrsta: carpintis

Carpintis je znanstveno opisan od strane Jordana i Snydera, 1899. godine pod nazivom Neetroplus carpintis. 1854. Baird i Girard oformljuju novi rod Herichthys u koji premještaju carpintisa. Rod Herichthys još nije zaključen i oko njega ima raznih dvojbi. Prema Svenu Kullanderu u njega bi spadali: bartoni (Bean 1892), cyanoguttatus (Baird i Girard 1854), carpintis (Jordan i Snyder 1899), geddesi (Regan 1904), labridens (Pellegrin 1903), minckleyi (Kornfield i Taylor 1983), pantostictus (Taylor i Miller 1983), steindachneri (Jordan i Snyder 1900), tamasopoensis (Azas 1993). Herichthys carpintis nastanjuje područja u Meksiku oko ušća Rio Panuco i Rio Soto La Marina, te Lagunu Carpintero u gradu Tampico. U Europi se dugo godina držao i uzgajao pod pogrešnim imenom Herichthys cyanoguttatus. Dokumentirani podaci potvrđuju da su prvi carpintisi došli u Njemačku već 1902. godine ali pod pogrešnim nazivom, te su se tako dugo krivo nazivali.

Carpintis živi u bistrim brzim rijekama prekrivenim pijeskom kao i u mirnim lagunama u kojima se nalazi dosta mulja. Temperatura vode varira od 18°C to 28°C, pH 7.5 – 9, voda je tvrda. Vegetacija se može naći u lagunama slijeva Rio Panuco. Ribe su svejedi, koji u prirodi jedu sve što im daje energiju, manje ribe, insekte, biljnu hranu. Sezona parenja traje od travnja do kolovoza pri čemu carpintisi preferiraju prirodne pećine, ali se znaju razmnožavati i na otvorenom. Ženka polaže na vertikalnu površinu mnogo (preko tisuću) žućkastih malenih jajašaca koja su dugačka oko 1.5mm.

Herichthys carpintis je pravi predstavnik većih, robusnijih i agresivnijih ciklida. Neće se zadovoljiti malim akvarijima, pa je za njega pogodan samo velik i prostran akvarij od barem 400 litara. Obožavaju kopati pa će većinu biljaka ubrzo uništiti. Također se znaju okomiti i na grijače i filtere, pa ih treba dodatno zaštititi. Akvarij treba napuniti sa priličnom količinom kamenja i drva, koji će omogučiti mnogobrojne zaklone, ali i ostaviti prazne dijelove za slobodno plivanje. Osim u doba parenja ne podnose previše pripadnike svoje vrste. Zbog toga, ukoliko nemate prilično veliki akvarij, bolje je imati samo jednu ribu, jer bi dvije ribe mogle jedna prema drugoj pokazivati toliko neprijateljstva da lako može doći i do smrti jedne od njih.
Apetit riba je neutaživ. Pojesti će svu hranu koja im se ponudi, a i svaka riba dovoljno mala da stane u njihova usta postati će njihov plijen. Takva proždrljivost i nemogućnost držanja biljaka u akvariju dovodi do toga da je biološku filtraciju akvarija vrlo teško postići. Zato treba omogučiti jaku mehaničku filtraciju sa čestim tjednim izmjenama dijela vode 30 – 40 %. PH i tvrdoća vode ne igraju neku veliku ulogu u životu carpintisa. Mogu podnijeti velike oscilacije iako će se bolje osjećati u tvrđoj, lužnatoj vodi. Također mogu podnijeti i hladnu vodu, zabilježeno je da mogu preživjeti i na temperaturama od 14°C. Mužjak je velik i do 20 cm, dok je ženka puno manja. Uz to mužjak ima šiljatije i veće peraje, a ženkine su kraće i zaobljenije.

Da bi se uspješno razmožavalo carpintise uz veliki akvarij potrebno je i imati jedinke koje su zainteresirane jedna za drugu. Najbolji način za to je da se uzme 8 - 10 malenih carpintisa i pričeka da se upare. Postaju spolno zreli nakon 10 – 12 mjeseci. Ukoliko treba upariti već odrasle jedinke to je već malo kompliciranija sitacija. Velike su šanse da će ženka postati žrtva većeg i agresivnog mužjaka. Da se to ne bi dogodilo, akvarij se po širini odvoji plastičnom barijerom. Kroz plastičnu pregradu se naprave rupe dovoljno velike da ženka može pobjeći na drugu stranu akvarija. Budući je mužjak mnogo veći neće biti u mogućnosti doprijeti do ženke i ona će imati osiguran svoj bijeg.
Za parenje u zajedničkom akvariju potrebno je imati vrlo veliki akvarij i puno mjesta za sakrivanje. Kada se carpintisi razmnože, zauzeti će veliko područje kojega će žestoko braniti prisiljavajući sve ostale ribe da se maknu u drugu stranu akvarija. Ženka se brine za jaja ventilirajući ih, dok mužjak agresivno brani teritorij od potencijalnih uljeza. Ponekad se zna dogoditi da mužjak preuzme i posao ženke i sam se počne brinuti za gnijezdo. Tada ženku treba odvojiti da se mužjak ne okomi na nju. Da bi se spriječila takva situacija u akvariju je dobro imati ribu – metu na kojoj će mužjak ispoljiti višak svoje agresivnosti.
Ribice se liježu iz jajašca nakon tri – četiri dana (ovisi o temperaturi vode). Ženka ih premješta u unaprijed iskopanu rupu u kojoj ostaju dok slobodno ne proplivaju. Nakon sljedeća 4 – 5 dana mlade ribice počinju slobodno plivati i spremne su za hranjenje artemijama, mikrocrvima i drugom sitnom hranom. Roditelji brižno čuvaju mlade, ali protekom sljedećih desetak dana ribice se sve više udaljavaju od roditelja. Tada ih treba ili maknuti ili pustiti prirodan odabir, u kojem će većina ribica postati plijen a poneka će imati sreće i preživjeti. Ukoliko se odvoje rasti će brzo i neravnomjerno. Povremeno treba odvojiti veće ribice od manjih kako ne bi došlo do kanibalizma.

Herichthys carpintis svakako nije riba za svakog akvarista, pa ni riba za svakoga ljubitelja ciklida. Ali ukoliko želite imati istinskog predstavnika ciklida Novoga svijeta, koji će se predstaviti u svom pravom svijetlu sa svim svojim prednostima i manama, te mu možete omogučiti dovoljno prostora, sigurno nećete požaliti.