Julidochromis
Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Julidochromis
Julidochromis je maleni rod endemičnih ciklida sa područja jezera
Tanganyika. Tjelo im je vitko i duguljasto, a njuška šiljasta. Usta
su malena ali prilagođena prikupljanju člankonožaca sa stijena, spužvi
i algi. Mikropredatori su i pripadaju u skupinu insektivora, a kao
i većina ciklida iz jezera Tanganyika, vole brstiti alge sa stijena.
Vrlo su maleni rastom, između 7.5 cm. do 15. cm. Većina vrsta se
može smatrati patuljastim ciklidima. Neobično za ciklide, kod nekih
pripadnika roda Julidochromis ženke su veće od mužjaka.
Do sada je priznato i znanstveno opisano pet vrsta roda Julidochromis:
Moguće je napraviti dvije vrste podjela.
Prema prvoj morofološko – evolucijskoj u prvu grupu spadaju Julidochromis regani
i Julidochromis marlieri, dok u drugu spadaju Julidochromis ornatus i Julidochromis
transcriptus. Julidochromis dickfeldi je negdje između, neki znanstvenici čak
smatraju da pripada rodu Chalinochromis.
Druga podjela je ovisno o području u kojem obitavaju.
U prvu grupu koja živi u plitkom kamenom habitatu spadaju – Julidochromis dickfeldi,
Julidochromis marlieri i Julidochromis transcriptus.
U drugu grupu koja živi u prijelaznom habitatu spadaju – Julidochromis regani
i Julidochromis ornatus.
Teritorijalni su, i zadržavaju se cijelo vrijeme u blizini svoga
skrovišta. Par metara uokolo skloništa je radijus u kojem se kreću
cijeli svoj život (samo J. regani odlazi dalje). Njihova im ranjivost
od grabežljivaca kada nisu u zaklonu u mnogome ograničava slobodu
kretanja. Kako je voda u jezeru vrlo bistra i bogata kisikom, i
u akvarijima je potrebno vodu što je više moguće zasititi sa kisikom.
To posebno dolazi do izražaja pri visokim temperaturama. Temperature
iznad 29°C mogu biti smrtnosne za Julidochromise, pa u slučaju
velikih vrućina vodu obavezno treba obogaćivati sa kisikom. Idealna
temperatura im je između 23 - 27°C.
U pogledu ishrane nisu previše zahtjevni. Pripadaju u skupinu svejeda
i prihvatit će gotovo svaku ponuđenu hranu, koja naravno treba
biti raznovrsna i kvalitetna. Uz mesnu prehranu, treba im omogućiti
i biljnu, najpoželjnije bi bilo da sami brste alge iz akvarija,
jer to i inače čine u jezeru Tanganyika. I usnice su im prilagođene
brštenju, pa tako mnogo vremena provode gnječeći spužve i sve hranjivo
u njima.
Treba se izbjegavati hrana visoke masnoće i hrana bogata proteinima
sisavaca (kravlja srca).
Voda u kojoj se drže Julidochromisi treba biti optimalne kvalitete.
Kao i svi ciklidi iz Tanganyike, zahtjevaju tvrdu vodu sa pH iznad
7.8 u kojoj je uspostavljen dušikov kružni tok. Na dno akvarija
trebao bi se staviti pijesak, a na njega hrpe kamenja. Kamenje
treba pažljivo posložiti kako bi bilo kompaktno, da kopanjem ciklida
ne dođe do njegovog urušavanja i možebitnog ozljeđivanja riba ili
oštećenja akvarija.
U akvarij uređen sukladno Tanganyika jezeru nije potrebno stavljati
biljke, jer ih u jezeru gotovo i nema (samo u plitkim zaljevima).
Ukoliko se odlučite za biljke, stavite one otpornije: Vallisneria,
Anubias, Microsorium pteropus, Ceratophyllum... koje će uz estetski
efekt pomoći i održanju optimalne kvalitete vode.
Minimalna veličina akvarija za manje vrste (Julidochromis ornatus
i Julidochromis transcriptus) je 40 litara a za veće (Julidochromis
regani, Julidochromis marlieri i Julidochromis dickfeldi) 75 litara,
iako je naravno veći akvarij poželjniji.
Generalno gledajući, prilično ih je teško razlikovati, pogotovo
stoga što postoje i različite geografske varijante Julidochromisa.
Dok su mladi žive kao samci, a kada spolno sazriju žive u parovima.
Prilikom držanja Julidochromisa u akvarijima, ne smije se smetnuti
sa uma da je u jednom akvariju moguće imati samo jednu vrstu. U
zatočeništvu je primjećeno da se Julidochromisi znaju međusobno
pariti i pri tome dolazi do neželjenih hibrida. I agresija se također
pojačava pa dolazi do čestih svađa među različitim vrstama Julidocromisa
koja može za slabije pripadnike završiti i smrtnonosno. Zato ih
je poželjno držati u zajedničkim akvarijima sa drugim vrstama ciklida.
Najoptimalnije ih je držati u akvarijima uređenima po biotopu jezera
Tanganyika i sa ciklidima iz toga jezera (rodovi Cyprichromis,
Neolamprologus, Gnathochromis, Xenotilapia, Aulonocranus,
Ectodus, Callochromis, Tropheus). Ponekad zna biti problema sa
ciklidima sličnog ponašanja, ali ukoliko je akvarij dovoljno velik,
i svakoj vrsti se omogući potreban prostor, problemi će se sami
od sebe riješiti.
Razlike između mužjaka i ženke su minimalne, u pravilu ih je gotovo
nemoguće razlikovati po izgledu. Premda bi ženke J. marlieria i
J. regania trebale biti veće od mužjaka, dok bi kod J. transcriptusa,
J. dickfeldia i J ornatusa mužjaci trebali biti veći od ženki,
to se nikako ne može uzeti kao pravilo. Jedini siguran način određivanja
spola Julidochromis je pregled genetalnih papila riba. Za to je
potrebno dosta iskustva i znanja.
Najjednostavniji način određivanja spola je pustiti da se majka
priroda uzme stvari u svoje ruke. Potrebno je uzeti više mladih
jedinki i omogučiti im zajedničko odrastanje i spolno sazrijevanje,
koje nastupa između 12 – 18 mjeseca života. Kada ribe spolno sazriju,
same između sebe formiraju parove. Tada ih treba odvojiti, jer
kod većine Julidochromisa dolazi do međusobne netrpeljivosti i
iskazivanja velike agresije prema pripadnicima svoje vrste.
Monogamni su, a način mriještenja im je leglo u špilji. Julidochromisi
su zasada jedini ciklidi kod kojih je sa sigurnošću utvrđeno da
formirani par čitav svoj život ostaje zajedno. Jedan od glavnih
razloga je taj što svaka jedinka ima specifičan izgled, pa ih je
zbog toga bilo lakše i kontrolirati. Međutim, znanstvenici (Lewis,
1975; Doyle, 1978) su došli do zaključka da parovi prvenstveno
ostaju zajedno zbog zaštite skrovišta, a ne zbog parenja. Kada
je par formiran, ne treba više premještati unutarnju dekoraciju
akvarija. Time se mogu razoriti nevidljive granice koje ribe međusobno
uspostave i do prekida veze Julidochromisa, koja često može završiti
i ubijanjem potčinjene jedinke. Primjećeno je da i izmjena značajne
količine vode može dovesti do raskida formiranih parova. Zbog toga
je najbolje jednom uspostavljen i formiran par pustiti na miru,
bez prevelikih i iznenadnih promjena, kako bi se uklonio rizik
iznenadnog stresa.
Svi Julidochromisi se mrijeste tzv. leglom u špilji, a ženka obično
odlaže jajašca na gornju stranicu skrovišta, nakon čega ih mužjak
oplođuje. Postoje međutim i neke razlike. J. transcriputsi i J.
ornatusi se mrijeste svaka 2 tjedna, dok se ostale tri vrste Julidochromisa
mrijeste svakih 4 - 5 tjedana. Kod češćih mriješćenja u leglu je
između 5- 20 jajašca, dok u rijeđim mriješćenjima u leglu obično
ima između 50 – 100 jajašca.
Dok je ženka u špilji i čuva jajašca, mužjak čuva područje ispred
špilje.
Julidochromisi imaju vrlo zanimljiv način čuvanja potomaka. Naime,
za mlade ribice se uz roditelje koji ih čuvaju, brinu i njihova starija
braća i sestre iz prijašnjih legla. I nakon što se izlegu, mlade
ribice ostaju u gnijezdu. Roditelji ne čuvaju direktno potomke, nego
brane svoj teritorij, ali im na taj način pomažu od nasrtaja ostalih
predatora.
Pročitajte više o pojedinim vrstama iz roda Julidochromis:
|
