Julidochromis transcriptus

Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Julidochromis
Vrsta: transcriptus (Matthes, 1959)

Julidochromis transcriptus nastanjuje područje sjeverozapadnog područja jezera Tanganyika u državi Kongo – između Luhange i Pembe. Postoji još jedno područje – Kapampa – na jugozapadnom dijelu jezera gdje je pronađeno boraviše ovih malenih endemičnih ciklida.

Koloracija tijela transcriptusa varira od žuto - bijele do zlatno – žute. U jezeru se tamniji primjerci J. transcriptusa nalaze u većim dubinama, dok su u plićim dijelovima jezera svjetliji primjerci, ali i to nije uvijek pravilo. J. transcriptus je najmanji pripadnik roda Julidochromis i naraste do 7. 5 cm. Žive na dubinama između 1 – 12 metara na tzv. kamenom habitatu. Svejedi su i dane provode u potrazi za raznim beskralješnjacima, račićima, larvama insekata i ostalim hranjivim tvarima koje nalaze na algama i spužvama. Dok ih sakupljaju pojedu i dosta algi, koje čine značajan udio u njihovoj prehrani.

Po dužini tijela prelaze tri bočne crne pruge. Gornja pruga prolazi kroz donji dio analne peraje. Donja pruga prolazi preko njuške, kroz oko sve do repne peraje. Pruge su često prekinute. Imaju 6 – 8 dijagonalnih crnih pruga koje prolaze od leđa do donje bočne pruge. Te pruge su obično isprekidane i nedovršene. Analna, repna i leđne peraje imaju plavičasti obrub. Trbušna peraja je žute boje. Vrlo su slični J. marlieriu i na mnogim područjima nailazi se na naizmjenična staništa J. transcriputsa i J. marlieria. Budući da sve vrste Julidochromisa krasi velika različitost među jedinkama, da bi se sa sigurnošću moglo odrediti da su J. transcriptus i J. marlieri doista dvije različite vrste potrebno je naći stanište na kojemu žive zajedno. Do danas na žalost takvo stanište nije pronađeno, pa još uvijek postoji sumnja u ispravnu klasifikaciju ovog roda. Na sjevernim dijelovima jezera izmjenjuju se staništa J. transctriptusa i J. marlieria, ali nigdje ih se ne nalazi na istom staništu.
Glavna razlika prema kojoj se može uočiti razlika između  J. transcripusa i J. marlieria je ta što J. transcriptus ima okomite pruge i nema oznake na obrazima. Znači, J. transcriptus ispod vodoravne pruge koja prolazi preko donjeg dijela oka nema ispod toga nikakvu drugu prugu, dok ju J. marlieri ima. Sukladno tome, varijanta Julidochromisa koja se u akvaristici javlja pod imenom „Gombe Transcriptus“ pripada vrsti  J. marlieri.

Relativno su mirni, tako da je moguće držati i više parova J. transcriptusa ukoliko im se omogući dovoljno kamenja za sakrivanje. 40 litarski akvarij je minimum za jedan par, a veći akvarij je naravno uvijek dobrodošao. Premda u jezeru nema biljaka, moguće je aranžirati akvarij sa njima, pogotovo što J. transcriptusi nemaju preveliku potrebnu za njihovim uništavanjem. Može ih se držati i u zajedničkim akvarijima, naravno najbolje sa ostalim Tanganyika ciklidima, ali ne sa ostalim vrstama Julidochromisa jer bi moglo doći do neželjenog križanja dviju različitih vrsta. Pošto su iz jezera Tanganyika, preferiraju vodu obogaćenu sa kisikom. Temperatura vode u akvariju treba se kretati 23 – 27 °C, tvrdoća 8-20 dH a pH 7.5-9.0.

Razlika između mužjaka i ženke su vrlo malene i jedini siguran način utvrđivanja spola je pregled genitalne papile koja je kod mužjaka zašiljenija i nakrivljena. Ženke bi trebale biti nešto veće i zaobljenije. Najjednostavniji način da bi se ribe uparile je uzeti 5 - 6 mladih riba i pustiti ih da spolno sazriju, što se događa između 11 – 12 mjeseca starosti. J. transcriptusi se teže potiču na parenje od ostalih Julidochromisa. Kada se i spare, to čine u nekom dobro odabranom skrovištu, gdje pričvrste svoja jajašca obično na gornju stijenku skroviša. Često je jedini način da se sazna da je došlo do parenja pojava mladih potomaka. Pare se tijekom cijele godine, svaka dva tjedna. Legla su prilično mala do 20 jajašca. Uobičajeno je i da svakih nekoliko dana polože po par jajašca, tako da se i mladi legu u različito vrijeme. Tako i odrastaju, pa nije neobično vidjeti mnogo mladih J. transcriptusa u različitim fazama odrastanja. Iako roditelji direktno ne paze na svoje potomke, štite teritorij i na taj način im pomažu u njihovom opstanku. Mladi rastu poprilično sporo i kada imaju otprilike 2 cm. potrebno ih je odvojiti od roditelja.