Nanochromis transvestitus

Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Nanochromis
Vrsta: transvestitus (Stewart i Roberts, 1984)

Rod Nanochromis je endemičan u području riječnog sliva rijeke Kongo (Zaire). Sve vrste nastanjuju područja oko ove velike rijeke i to u zemljama Kongo, Demokratska Republika Kongo i Centralnoafrička Republika. Za sada je znanstveno opisano 8 vrsta Nanochromis, a postoji još nekoliko znanstveno neopisanih vrsta. Prema istraživanju Antona Lamboja, dijele se u dvije grupe.
Glavna karakteristika prve grupe je odsutnost longitudinalne uzdužne pruge. Okomite pruge ponekad su prisutne. Sivkaste su boje, žive u bržim vodama i prilično su agresivni prema pripadnicima svoje vrste. U prvu grupu spadaju:

• Nanochromis consortus(Roberts i Stewart, 1976)
• Nanochromis nudiceps (Boulenger, 1899)
• Nanochromis parilus (Roberts i Stewart, 1976)
• Nanochromis splendens (Roberts i Stewart, 1976)
• Nanochromis transvestitus (Stewart i Roberts, 1984)
• Nanochromis sp. "Kasai".

Svi pripadnici druge grupe imaju tamnu dugačku longitudinalnu prugu. Razlike među spolovima su izraženije nego u prvoj grupi, više podnose pripadnike svoje vrste  i žive u mirnijim vodama. U drugu grupu, od kojih su posljednje tri vrste znanstveno neopisane spadaju:

• Nanochromis dimidatus (Pellegrin, 1900)
• Nanochromis squamiceps (Boulenger, 1902)
• Nanochromis sp. "Genema"
• Nanochromis sp. "Bloody Mary"
• Nanochromis sp. "Green Speckle"

Postoji još vrsta Nanochromis minor (Roberts i Stewart, 1967) koja se ne može smjestiti niti u jednu od ove dvije grupe.

Svi ovi ciklidi pripadaju u skupinu patuljastih ciklida.Vrlo su duguljasti, tanki i kratke njuške . Mužjaci su veći od ženki, sa dužim leđnim, analnim i trbušnim perajama. Kada spolno sazriju i počnu sa parenjem, ženke dobivaju zaobljeni trbuh sa žarkom bojom. Za držanje ovih ciklida u akvariju potrebno je određeno predznanje, pa se preporučuju iskusnijim akvaristima. Ne toleriraju prisutnost većih količina nitrata, nitrita ili amonijaka. Stoga se posebna pažnja mora posvetiti optimalnoj kvaliteti vode. Redovna izmjena dijela akvarijske vode predstavlja nužnost. Tvrdoća i pH vode nisu toliko značajni za držanje ciklida, ali su izuzetno važni ukoliko ih se želi razmnožiti. Svi oni žive na području gdje je voda iznimno mekana, a pH doseže ponekad samo 4.0. Da ne bi došlo do probavnih smetnji, potrebno ih je hraniti sa kvalitetnom hranom koja sadrži dosta biljne hrane.
U akvariju je preporučljivo držati jedan par iste vrste. Ukoliko ima više riba, može doći do problema sa agresijom, jer ovi ciklidi nisu previše tolerantni prema pripadnicima svoje vrste. Više riba je moguće imati samo u većim akvarijima, sa mnogo mjesta za sakrivanje, kako bi  podčinjene ribe mogle preživjeti. Veličina akvarija za jedan par trebala bi biti oko 50 litara, naravno i veća ukoliko je to moguće. Na dno je poželjno staviti sitni pijesak, sukladno njihovom prirodnom okolišu. Nanochromisi spadaju u grupu ciklida koji manje kopaju, pa je u akvarij moguće zasaditi više vrsta biljaka. Ipak, biljke Anubias dolaze iz područja gdje oni žive, pa ih akvaristi koji pokušavaju stvoriti njihov biotop preferiraju, zajedno sa kamenim zaklonima.

Ženka i mužjak su monogamni, formiraju par i ostaju zajedno. Ako se na području nalazi veći broj ženki, tada stariji i dominantniji mužjaci znaju prakticirati poligamiju. Mrijeste se na podlozi - leglo u špilji. Prije parenja trbuh ženke poprima izrazitu boju, crvenu ili ljubičastu, ovisno o vrsti. Udvaranje započinje ženka, plivajući ispred mužjaka sa karakterističnom trešnjom tijela. Kada ženka uspije u zavođenju, dolazi do mriještenja. Za jajašca (kojih obično ima oko 40), se brine ženka, dok mužjak štiti teritorij. Nakon tri dana iz jajašca se liježu malene ribice koje se sljedećih 5 - 6 dana hrane sa žumanjcem. Nakon toga slobodno proplivaju i spremne su za prihvat hrane. Za mlade ribice brinu se podjednako i ženka i mužjak.

Nanochromis transvestitus (Stewart i Roberts, 1984) je maleni i zanimljiv ciklid endemičan u jezeru Mai-Ndombe blizu Ipeke-a i njegovoj bližoj okolini. U prošlosti se jezero zvalo Leopold II. Nalazi se u zapadnom dijelu Demokratske Republike Kongo, istočno od rijeke Kongo, površine 2300 km. Ime na lokalnom jeziku znači tamna voda, zato što je voda u jezeru uistinu vrlo tamna i u njemu je vidljivost manja od pola metra. Uz to je i vrlo mekana a pH iznosi samo 4.0. Jezero je prilično plitko (5 – 10 metara), sa pjeskovitim dnom na kojem ima mnogo organskog taloga, lišća i poprilično kamenja. Obala je jako razvedena, a površina jezera se tokom kišne sezone poveća i dva do tri puta.   U takvom jezeru živi Nanochromis transvestitus. Dobio je takvo ime zbog toga što ženka ima puno izraženije boje od mužjaka. Iako je to neuobičajeno za ciklide, postoji priličan broj afričkih vrsta ciklida gdje ženka ima jače izraženiju boju, npr. Pelvicachromis.

Ovo je jedan od najmanjih pripadnika roda Nanochromis. Mužjaci su veći i narastu do 7 cm. (ženke do 6 cm), sa većim leđnim, trbušnim i analnim perajama. Po tijelu i leđnoj peraji imaju tamne okomite pruge. One su ipak puno izraženije kod ženke, posebno na analnoj i repnoj peraji, gdje mužjak uopće nema okomitih pruga. Ono što ženke posebno ističe je prekrasan žarkocrveni trbuh koji dobiva takvu boju kad ženka spolno sazrije.
Akvarij dužine 60 cm dovoljan je za jedan par Nanochromis transvestitusa. Kao i kod mnogih drugih ciklida, zapremina akvarija nije toliko važna, mnogo je važnija njegova dužina i dubina. Za njihovo držanje dovoljno se brinuti pažnjom odgovornog akvariste, sa većom pozornošću na prehranu i izmjenu dijela vode na koju su osjetljivi svi patuljasti ciklidi. Ali za njihovo razmnožavanje i uzgoj moraju im se omogućiti uvjeti što sličniji prirodnima. Znači, voda mora biti mekana sa vrlo niskim pH. Zbog toga se i ne preporučaju akvaristima početnicima. Na dno treba staviti pijesak i dosta kamenja koji će tvoriti zaklon i utočište za ženku. Sa  velikim komadom drveta voda postaje tamna i omekšava se. Nanochromis transvestitusi vole kopati, posebno u doba parenja, pa je biljke preporučljivo dodatno zaštititi. Prilično su agresivni prema pripadnicima svoje vrste. Zato je najbolje imati samo jedan par, kako podčinjene ribe ne bi patile. Za ženku je nužno napraviti mnogobrojne zaklone da se može sakriti i odmoriti od agresivnog mužjaka.

Parenje potiče ženka koja dolazi pred mužjaka i trza se pred njim pokazujući mu svoj žarko crveni trbuh. Mjesto za parenje roditelji najčešće odabiru ispod neke ravne površine, npr. kamena ili drva. Tamo iskopaju rupu i ženka položi jajašca koja mužjak oplodi. Ženka se brine za jajašca, dok mužjak čuva teritorij. Legla su malena, oko 40 – 70 jajašaca promjera 1 mm. Nakon 2 – 3 dana ribice se izlegnu te još sljedećih 4 – 5 dana ostaju nepokretne hraneći se svojim žumanjkom. Nakon toga proplivaju i spremne su jesti sitnu živu hranu, zelenu vodu, infusoriu, mikrocrve... Prvih dana života mladih riba mora se striktno paziti na pH i tvrdoću vode, jer veće promjene završavaju fatalno. Nakon dva tjedna postepeno se može povećavati pH, ali nikako ne naglo i iznenada. Ribice rastu brzo i neravnomjerno kao i svi ciklidi. Kada dosegnu 2 cm. već im se može odrediti spol i to prema okomitim prugama na repnoj peraji.

Nanochromis transvestitus iako malen rastom, zaslužuje pažnju akvarista. Kao i mnogi drugi ciklidi i on ima nešto po čemu je različit od većine, izraženiju obojenost ženke. Ali to nije jedini njegov adut. Izazov njihovog razmnožavanja potiče akvariste koju su ušli malo dublje u ovaj hobi da stvore ovim malenim ribama uvjete u kojima će one moći odgojiti nove potomke. A život novog mladog naraštaja će baciti u zaborav sav trud koju je akvarist uložio da stvori uvjete kako bi se tako nešto i dogodilo.