Neolamprologus leleupi

Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Neolamprologus
Vrsta: leleupi

Neolamprologus leleupi je znanstveno opisan 1956. godine od strane Poll-a pod imenom Lamprologus leleupi, a tek je 1991. stavljen u rod Neolamprologus, gdje se i danas nalazi. Živi u mnogim područjima jezera Tanganyika, ali je puno rašireniji na istočnoj obali. Iako je ovo prilično raširena vrsta, ne javlja se u velikom broju i prilično je rijetka u jezeru. Smatra se da je Neolamprologus leleupi stara vrsta stoga što se nalazi na oba dijela jezera, koje je u davnini bilo plitko i moglo se prelaziti sa jednoga kraja na drugi. Vulkanskom aktivnošću jezero je postalo vrlo duboko (i do 1470 metara) te je time onemogućen prelazak leleupija s jedne strane jezera na drugo.

Nastanjuje kameni i središnji biotop, uvijek sam i u potrazi za plijenom, na dubinama od 15 metara i dublje. Ne zadržava se na jednom mjestu, nego pokriva velike prostore. Budući je predator, dane provodi hvatajući malene koprenjake ili vodene insekte koji se skrivaju u ili oko kamenja. Neolamprologus leleupi je samac, do udruživanja dolazi samo sa zrelim ženkama prilikom parenja. Mužjak prilazi skrovištu od ženke i pari se sa njom. Vjeruje se da ostaje u blizini skrovišta dok mlade ribice ne proplivaju, ali to nije potvrđeno.

Ovaj ciklid može biti različitih boja. Kod njega se javlja polikromatizam, koji i nije neuobičajen kod ciklida (javlja se i u jezeru Malawi, i u jezeru Tanganyika ali i u Središnjoj Americi). U istoj populaciji tako žive i žute i tamne varijante. Poll je 1986. godine proučavanjem leleupija saznao da je kod tamnih jedinki došlo do toga da je njihov žuti pigment zakriven sa crnim pigmentom i to privremeno. Tako i u akvariju leleupi može mijenjati boju, od narančaste, preko žute, bež, pa sve do tamne (Joseph Ferdenzi).

Između mužjaka i ženke nema vidljivih razlika, što znači da su monomorfni. Kod odraslih riba, mužjak zna biti veći i doseže 10-ak centimetara. Također sa starošću počinje dobivati karakterističnu grbu na čelu. Ali ove dvije karakteristike nisu pravilo, pa se preko njih sa sigurnošću ne može odrediti spol. Najsigurniji način određivanja spola je uzeti desetak mladih leleupija i pustiti ih da odrastu i spolno sazriju. Tada će se sami spariti, a nakon toga potrebno ih je odvojiti od ostalih lelupija. Spolno sazrijevaju kada navrše godinu i pol.

Akvarij u kome će se držati Neolamprologus leleupiji potrebno je urediti tako da postoje mnogobrojni zakloni i skrovišta za ženku. Jedini siguran način držanja ovih ciklida je da u akvariju bude samo jedan par lelupija. Poznati su po netoleranciji prema pripadnicima svoje vrste, što vjerojatno vuče korijene iz jezera Tanganyika. I tamo mužjaci žive sami i ne dijele teritorij sa drugim mužjacima, pa je logično da u malom akvariju jednostavno nema mjesta za dva mužjaka. I sa ženkom nije sve idilično, pa jednom formirani par ne ostaje dugo vremena zajedno – do mjesec dana.
Podloga igra vrlo značajnu ulogu kod leleupija. Ukoliko je dno svijetle boje oni će biti žarko žuti ili narančasti, a ukoliko je dno tamne boje i lelupiji će potamniti i gubiti svoju žarku boju. Također, do promjene boje dolazi i ovisno čime se leleupiji hrane. Iako su u prirodi predatori, u zatočeništvu će prihvatiti svu ponuđenu hranu. Da bi im se osigurala njihova sjajna boja, treba im davati hranu bogatu karotenom. Za svoju veličinu imaju prilično velika usta, pa im nije problem pojesti i krupniju hranu. Uz podlogu i prehranu, koloracija ovih riba ovisi i o svijetlu u akvariju. Kao i kod ostalih Tanganyika ciklida, potrebno im je stalno održavati optimalnu kvalitetu vode. Zahtijevaju tvrdu (8 – 20 dH) i alkalnu vodu(7.5 - 9.0. pH). Temperatura vode ne bi trebala prelaziti 30°C niti u najtoplijim danima.
Tjedna promjena čak i do 50% vode u akvariju je poželjna, sve dok nadodana voda ima isti kemijski sastav i jednaku temperaturu kao i akvarijska. Preporuča se da akvarij bude zapremine barem 120 litara. Ponekad ih se može držati i u manjim akvarijima, ali to je više iznimka nego pravilo. Ne spadaju u kopače podloge, pa se u njihovom akvariju mogu uspješno držati biljke. Samo prilikom parenja iskapaju malene rupe, ali to ne predstavlja neki veći problem. Ženki mora biti omogućeno mnogo mjesta za sakrivanje, ali isto tako potreban je i otvoreni prostor za plivanje. Sa bliskim vrstama (N. cylindricus, N. mustax, N. nigriventris, N. pectoralis i N. schreyeni) ih ne treba držati jer bi moglo doći do velikih netrpeljivosti kao i do moguće hibridizacije. Zato ih je moguće držati sa dosta Tanganyika ciklida (Julidochromis, Cyprichromis, Paracprichromis, Cyathopharynx furcifer) kao i nekim Malawi ciklidima.

Kada je ženka spremna za parenje trbuh joj se zaokruži. Tada dolazi do mužjaka i vodi ga prema svojoj špilji. Do parenja dolazi u špilji ženke ili na nekom skrivenom tamnom mjestu u akvariju. Neolamprologus leleupiji su poznati po tome da vješto skrivaju jajašca, pa ih je vrlo rijetko moguće vidjeti. Jaja su bijele boje, koja inače kod drugih vrsta označava da su propala, ali njihova bijela su potpuno zdrava jaja. U leglu ima između  50 – 250 jajašca i vrlo su osjetljiva na bakterijske bolesti. Njih brižno čuva ženka, dok mužjak nadgleda teritorij. Ribice se liježu nakon 3 – 4 dana. Nakon toga ih roditelji premještaju u već iskopane i pripremljene rupe.  Poslije nekoliko dana počinju slobodno plivati i može ih se početi hraniti artemijom, infusoriom i drugom hranom za malene ribice. U prva dva tjedna malene ribice porastu dvostruko, ali nakon toga im se rast usporava te je potrebno dugo vremena da odrastu. Ovi ciklidi su izvrsni roditelji, pa uzgajivači naglašavaju da dopuštaju mladim potomcima da ostanu u njihovoj blizini dugo vremena, čak i kada imaju novo leglo (ne mora uvijek biti tako).

Neolamprologus leleupi spada u kolorističnije Tanganyika ciklide. Predstavlja izvrstan kontrast za zajedničke akvarije, gdje svojom bojom odskače od drugih riba. Premda ne pripada u vrlo miroljubive ciklide niti je vrlo lagan za održavanje i uzgoj, njegova ljepota vrijedi svakog uloženog truda.