Ciklidi

Zoo Vili



Novosti
Paratilapia polleni znanstveno je opisana od strane nizozemskog ihtiologa Pietera Bleekera 1868. godine. Kako ni kod mnogih drugih dostupnijih ciklida taksonomija nije završena.
Opširnije...
Novosti
Ime Xenotilapia je izvedenica iz grčke riječi xenos – čudan i domorodačke riječi tilapia – riba. Velika većina Xenotilapia živi na pijesku, te se hrane filtrirajući pijesak kroz škrge u potrazi za nečim jestivim.
Opširnije...
Novosti
Pogledajte postupak vađenja mladih izlegnutih ribica iz ženke Tropheus duboisi nakon 23 dana od dana oplodnje. Ribice su potpuno razvijene i spremne za samostalan život. Opširnije...

Ciklidi Indije, Šri Lanke i Madagaskara


Indija, Šri Lanka, Madagaskar

Iako se ova podjela na prvi pogled čini čudnom, zapravo i nije kada se malo bolje pogleda u povijest. U prošlosti je postojao jedan tzv. superkontinent Gondwana. Prije otprilike 120 milijuna godina došlo je do do postupnog razdvajanja Gondwane na današnje kontinente. Tako se Indija odvojila od Afrike, a mnogo kasnije, prije otprilike 65 milijuna godina Madagaskar se odvojio od Indije. Tada su i ciklidi ostali izolirani na tim područjima i nastavili se razvijati neovisno od ostalih rodova ciklida.

U južnoj Indiji i Šri Lanki živi rod ciklida Etroplus, dok na Madagaskaru živi rod Paretroplus. Iako se prije smatralo da su rodovi ciklida sa Madagaskara: Paratilapia, Ptychochromis, Ptychochromoides i Oxylapia bliski afričkim ciklidima, novija istraživanja (Stiassny, 1991) upućuju na to da su ovi sa njima nemaju bliske veze, nego su međusobno dosta povezani i zajedno sa rodom Etroplus čine prirodnu evolucijsku grupu.

I ovdje nailazimo na različite biotope. Neke vrste žive u područjima gdje se miješaju slatke i slane vode južne Indije, Šri Lanke (Etroplus suratensis i Etroplus maculatus) i Madagaskara (Paretloplus damii), dok druge žive u slatkoj vodi (Etroplus canarensis, Paretoplus petiti, Paretoplus kieneri, Paretoplus maculatus).
Na Madagaskaru je situacija sve kritičnija jer nestajanjem staništa ciklidima prijeti izumiranje. Broj im se značajno smanjio, a pokrenute su i akcije međunarodnih udruga kako bi se očuvala prirodna staništa i omogućilo da ciklidi na Madagaskaru ne izumru.
Zbog toga i akvaristi širom svijeta ulažu napore kako bi shvatili ponašanje ovih ciklida i omogućili njihovo preživljavanje i reprodukciju i u zatočeništvu.Tko zna, možda čovjeku jednog dana postane jasno da uništavanjem prirode neće ništa postići i opet stvori uvjete da se ovi ciklidi iz akvarija vrate u svoja tisućljetna prirodna staništa.