Jezero Tanganyika

Najstarije jezero u Africi, a vjerovatno i u svijetu nastalo prije otprilike 20 milijuna godina. Sedmo jezero po veličini, površine 32 900 četvornih kilometara. Nastalo je vulkanskim djelovanjem i postankom Afričkih strmih dolina, tako da je do 2/3 jezera nemoguće doći sa kopna. Okružuju ga države Burundi, Tanzanija, Zambija i Kongo.
Dugačko je oko 650 km, a široko do 60 km. Također je i vrlo duboko, 1470 m - drugo najdublje jezero na svijetu, odmah iza Bajkalskog jezera. Stoga je još zanimljivije da je temperaturna razlika između površine i dna samo 3°C. Vjeruje se da je tome razlog vulkanska aktivnost. Zbog toplinske izjednačenosti, ne dolazi do strujanja vode kao u drugim jezerima tako da su dublji slojevi siromašni kisikom te se stoga gotovo cijeli život odvija na dubinama do 200 metara.

Postoji opisano preko 200 različitih vrsta ciklida, a svake godine se otkrivaju nove. Toliku raznolikost možemo zahvaliti tome što se u cijelom jezeru nalaze kamena područja odvojena pijeskom i travama. Pošto kamenje služi ciklidima kao zaklon, oni su izolirani samo na tom malom području kojega nikada ne napuštaju, jer bi postali laki plijen predatora. Tako se razvio ogroman broj ciklida koji se uvelike razlikuju, npr. Boulengerochromis microlepis koji naraste do 90 cm i teži oko 3 kile (zabilježeni i napadi na ronioce koji bi se previše približili gnijezdu), pa sve do Neolamprologus multifasciatusa koji naraste do 4 cm. Čak 95% ciklida u jezeru je endemično.
Toliko velik broj vrsta ciklida na malenom plitkom području moguć je zbog toga što se različite vrste hrane različitom hranom. Jedni su se specijalizirali u prehranjivanju kukcima, drugi su biljojedi koji se hrane algama, treći mesožderi, četvrti strvinari ...

Postoji i više biotopa u jezeru:

Površina
Čini je samo prvi metar jezera. Valovi se razbijaju o obalu omogučujući veliku koncentraciju kisika. Na takve uvjete su se navikli tzv. goby ciklidi. Zračni mjehur im je značajno smanjen, trbušne peraje promijenjene, zubi drugačije razmješteni, sve kako bi mogli opstati u tim uvjetima.

Kamena obala
Može biti sa sedimentom i bez njega. Ako nema taloga na kamenju se nalaze alge, a za njima i ciklidi - biljojedi. Na kamenoj obali sa talogom se nalaze većinom mali ciklidi koji nalaze skoliništa u pukotinama.

Pjeskovita dna
Nastala su erozijom koja se odvija od postanka jezera. U vodi se nalazi veća koncentracija kalcija, tako da se mnogobrojne školjke puno sporije raspadaju. U njima se razmnožavaju mnoge vrste ciklida. Pošto su maleni, razvili su taktiku brojnosti. Tako Callochromisi i Xenotilapie žive u grupama od po više stotina.

Muljevita dna
Nastaju nanosima okolnih rijeka. Sadržavaju bakterije zbog kojih ima mnogo račića, larva insekata, crva i drugih malenih bića, te čine odličnu hranu za mnoge ciklide.

Duboke vode
Ciklidi su se morali adaptirati na malenu ili gotovo nikakvu količinu svjetla, te nisku koncentraciju kisika. Razvile su veće oči i druge specijalne organe. Za takve ribe je u akvarijima potrebno smanjiti jačinu svjetla i osigurati im dovoljno skloništa.