Podjela ciklida

Postoji više načina podjele ciklida. Mi ćemo probati napraviti dvije podjele. Prvu podjelu prema geografskom podrijetlu, sa izuzetkom patuljastih ciklida, i drugu podjelu prema načinu njihovog razmnožavanja.

Podjela prema geografskom podrijetlu

Premda se u prvi tren čini kako je ta podjela lagana i jednostavna, to nije tako. Prilikom podjele riba unutar jedne skupine, dolazi do njenog grananja na rodove i vrste. Različiti znanstvenici različito razvrstavaju ribe. Otkrićem novih nepoznatih riba, te sve većim znanjem o njihovom porijeklu i građi, mijenjaju se i pojedine grupe koje se u principu sve više šire i postaju sve specijaliziranije.

Možda je najbolji primjer sa Južno Američkim ciklidima. U prošlosti su se gotovo svi Južno Američki ciklidi vodili pod nazivom Cichlasome. 1983 godine je Sven Kullander napravio reviziju. U rodu Cichlasoma ostale su samo dvije vrste dok je više od stotinu ostalih vrsta maknuto u druge rodove ciklida. Ali ni ti novi rodovi nisu konačni. Kako imamo sve više znanja o ribama, tako dolazi i do novih grupiranja i podjela. Ovdje leži i sva čar akvaristike. Ne bi ni bilo dobro da se sve ribe konačno i jednom zauvijek katalogiziraju u neku grupu. Ovako ostaje ono nešto što i dalje privlači znanstvenike iz cijeloga svijeta, a to je otkrivanje nečeg novog, dosada neistraženog. Nadamo se da ta utakmica neće nikada završiti, te da će uvijek biti neodgovorenih pitanja na koja još čekamo odgovor.

Podjela prema načinu razmnožavanja (parenja)

Prilikom parenja u zatočeništvu, od vitalnog je značaja utvrditi da li su ciklidi monogamni ili poligamni, jer se moraju tretirati drugačije. To je mnogo važnije od opće poznatog načina podjele prema brizi ciklida o mladima: mrijest na podlozi i usno leglo. Većina poligamnih ciklida ima tzv. usno leglo, dok kod monogamnih prevladava razmnožavanje na podlozi. Ali to nije i pravilo. Monogamni ciklidi također imaju u usna legla i to napredno (Chromidotilapia, Eretmodus, Spathodus, Tanganicodus, Perrisodus, Greenwoodochromis) i odgođeno (Aequdens, Bujuruquina, Geophagus, Gymnogeophagus, Satanoperca).
Sa druge strane poligamni ciklidi se također razmnožavaju i na podlozi (Acarichthys, Apistogramma, Crenicara, Dicrossus, Guianacara, Nannacara, Teleogramma, neki Gymnogoeophagusi, Nanochromisi i Lamprologusi).

Monogamni ciklidi
Suprotno opće prihvaćenom mišljenju, velika većina monogamnih ciklida nema istog partnera cijeli životni vijek, već samo za jedno parenje. Iznimka su dva roda iz jezera Tanganyika - Julidochromis i Lamprologus.
Kod monogamnih ciklida je za razmnožavanje nužno imati kompatibilan par. Formiranje parova je poseban problem. Najbolje je staviti mlade pripadnike iste vrste (6-8) da zajedno odrastu. Tako ćemo biti sigurni da će oba spola biti zastupljena, te će se naposljetku parovi formirati .

Kod nekih vrsta mužjak prvo zauzima teritorij iz kojega se udvara ženkama. Druge pak vrste, tek nakon što privuku jedan drugog, zajednički uspostavljaju kontrolu na određenom području. Prilikom razmnožavanja dolazi do poznate agresivnosti ciklida. Zbog toga je važno da postoje neke druge ribe koje će mužjaku odvlačiti pažnju i preusmjeravati agresiju na njih. Ako toga nema, ženka često završava kobno. Ovdje također treba pripaziti na to da i druge ribe prođu bez većih posljedica. Ako je akvarij premalen, one na žalost neće imati gdje pobjeći, pa neće dugo ni preživjeti.
Zbog toga je moguće ili odvojiti par ili maknuti sve druge ribe iz akvarija. Dovoljno je da mužjak vidi druge ribe, pa makar bile one i u drugom akvariju. Višak energije će potrošiti u pokušajima da ih napadne.

Ribe će se spariti tek kada su potpuno spremne. Prvi znakovi su iznenadna kopanja rupa i čišćenje objekta oko mjesta predviđenog za gnijezdo. To najčešće čine ženke, ali kod mnogih vrsta pomažu i mužjaci. Mužjak u pravilu brani teritorij dok ženka čisti jaja i proizvodi strujanje vode. Opet, postoje vrste gdje oba roditelja obavljaju iste dužnosti (Hemichromis, Thorichthys).

Kada dođe vrijeme izlijeganja, ribe prožvaču ljuske jaja. Tada kod odgođenog usnog legla ribe uzimaju mlađ u usta dok ne mogu slobodno plivati, a kod mriješćenja na podlozi prenose mlade u naprijed pripremljena skrovišta. Oba roditelja brane mlade ribice, često podižući ostatke hrane sa dna kako bi se ribe najele.
Većina ciklida se brine za svoje mlade dok ne prestanu direktne prijetnje za njihov opstanak, a to je između 6 - 8 tjedana. Ali javlja se još jedan mogući problem, ponovno mriješćenje. Ako do toga dođe mlade ribe se moraju obavezno maknuti od roditelja. U suprotnom će roditelji na kraju sami pojesti starije ribice kako bi obranili novo leglo.

Anomalochromis thomasi	Chilasoma paranense	Pelvicachromis pulcher

Neki akvaristi odvajaju jajašca i uzgajaju ih sami. Za to je dovoljan mali akvarij u koji se mora staviti voda iz većega. Pored jajašca, stavlja se plovučac koji proizvodi lagano strujanje vode simulirajući ponašanje ženke. Jaja su neotporna na bakterije pa se dodaju lijekovi koji ih neutraliziraju. Mora se pripaziti i na svijetlo, jer prejako svijetlo ubija jajašca.
Gotovo sve vrste mladih ciklida su sposobne uzimati artemije. Potrebno ih je hraniti više puta dnevno. Također je potrebna i promjena dijela vode (i do 75% vode svaka 3 - 5 dana) kako ne bi došlo do bakterijskih zaraza koje mogu biti fatalne za cijelo leglo. To će i pospješiti njihov rast. Mlade ribe rastu brzo ali nejednako. Tako dolazi do velikih razlika u veličini, pa će ako se ribe ne odvajaju doći do toga da će veće ribe pojesti manje.

Perissodus microlepsis	Geophagus sp.	Bujurquina sp.

Poligamni ciklidi
Mnogi ciklidi su poligamni, što znači da prilikom svakog reproduktivnog ciklusa dolazi do interakcije oba partnera sa drugim partnerima. Kod haremske poligamije mužjak kontrolira grupu ženki i pari se sa njima, dok kod otvorene poligamije, prilikom pokušaja parenja između mužjaka i ženke samo dolazi do spolnog akta, nakon čega se odvajaju te nastavaljaju sa spolnom aktivnošću sa drugim partnerima.

Haremska poligamija se zasniva na obrani teritorija mužjaka od muških pripadnika iste vrste. Unutar toga područja svaka ženka ima svoj kutak u koji ne pušta druge ženke. Kod haremske poligamije mužjaci su mogo veći od ženki (i do 3 puta). Postoji i iznimka, a to su mužjaci koji ostanu maleni kao ženke, tzv. šuljači. Oni nemaju svoj teritorij koji brane, nego čekaju priliku da mužjaku popusti pažnja te se spare sa njegovim ženkama. Haremsku poligamiju i to leglo u špilji, uglavnom prakticiraju patuljasti ciklidi, dok dvije vrste Gymnogeophagusa (balzanii, gymnogenys) imaju tzv. odgođeno usno leglo.

60 - 80 litarski akvarij će biti dovoljan za jednog mužjaka i dvije ženke većini patuljastih ciklida. Oni su većinom dosta plašljivi, tako da je potrebno staviti i druge ribe u akvarij da se izgubi taj njihov sram. Do parenja će doći u najprikladnijem zaklonu (keramička vaza) ili na drvu. Kod patuljastih cikida novoga svijeta prilikom parenja će doći do dramatične promjene njihovih boja. Brigu o mladima gotovo uvijek vodi samo ženka.
Moguće je i odvojiti jajašca od majke te ih uzgojiti. Postupak je isti kao i kod monogamnih ciklida.

Gymnogeophagus balzanii	Nanochromis minor	Lamprologus calliurus

Kod otvorene poligamije ciklidi imaju materinsko usno leglo. To oslobađa mužjaka od bilo kakve brige za mlade, te mu preostaje jedino da se spari sa što više ženki. Akvaristi griješe kad u akvariju ostave samo jedan par poligamnih ciklida, jer će tada ženka završiti smrću. Za držanje i parenje tih ciklida potreban je veliki akvarij (300 litara i više). Da bi se zaštitilo ženku moguće je akvarij nastaniti skupinom sličinih ciklida, pa će mužjak svoju agresivnost prenositi na druge mužjake te će duže vremena ostaviti ženku na miru. Drugi način je da jednom mužjaku pridružimo više ženki (najmanje 3). Također je nužno napraviti i mnogo mjesta za sakrivanje.

Kod većine ovih ciklida, ženka uzima jaja u usta odmah nakon što ih je izlegla. Tada ženka štipa mužjaka za genitalnu papilu da dođe do ejakulacije. Do oplodnje jajašca dolazi u njenoj usnoj šupljini.
Za vrijeme dok nosi jaja ženke ne jedu (postoje i iznimke). Ženke Malawi mbuna, te ciklide jezera Tanganyika je moguće ostaviti u zajedničkom akvariju, ako su u njemu pripadnici samo te vrste. Kada majka pusti mlade kroz svoja usta imati će prilično velike šanse za opstanak.
Ako se ženka nalazi u akvariju naseljenom sa više vrsta ciklida, nužno ju je maknuti. Razvoj mladih u ustima najviše ovisi o temperaturi vode. U prosjeku je potrebno 21 dan da se izlegnu. Tada ih ovisno o vrsti majka ili izbacuje iz usta i ostavlja ili ih nastavlja čuvati i brinuti se za njih. Dođe li do opasnosti, majka mlade ribice brzo usiše u svoja usta. Maknemo li mlade ribice od majke postupak uzgoja je kao i kod monogamnih ciklida, s time da rastu još brže.

Geophagus steindachneri	Pseudotropheus cf. macropthalmus	Pseudotropheus estherae