Pseudotropheus crabro

Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Pseudotropheus
Vrsta: crabro (Ribbink i Lewis, 1982)

Pseudotropheus crabro kao i mnogi drugi ciklidi jezera Malawi još uvijek nije svrstan od strane znanstvenika u jedinstveni rod. Jedni ga vode u rodu Melanochromis, drugi u rodu Maylandia, a treći u rodu Pseudotropheus. Žive u većem dijelu jezera Malawi. Nastanjuju cijeli južni i središnji dio jezera, te sjeverno do otoka Hongi sa istočne strane i mjesta Usisya sa zapadne strane jezera.
Ime crabro vuče korijene iz latinskog jezika što znači stršljen, po koloraciji tijela koja je žuta sa okomitim tamnim prugama (osam do devet pruga od kojih prva obično ide preko oka). Kao i mnogi drugi ciklidi u Malawi jezeru, evoluirao je na taj način da što lakše dođe do hrane, te da po mogućnosti pri tom nema konkurenciju. To je Pseudotropheus crabu i uspjelo. Naime, razvio je jedinstvenu simbiozu sa ribom Bagrus meridionalis. Žive zajedno u velikim pećinama (u dubinama 10 – 40 m.) u kojima Pseudotropheus crabro čisti Bagrus meridionalisa hraneći se ribljim ušima (Argulus africanus) koje kao paraziti žive na njegovoj koži. Zanimljivo je da ciklide napadaju slični paraziti (Argulus ambloplites jollymani) ali njih Pseudotropheus crabro ne jede. Ovakva specifična specijalnost hranidbe pokušava se objasniti time da se u davna vremena kada je konkurencija za hranom bila golema, Pseudotropheus crabro razvio jedinstvenu prilagodbu koja mu je omogućila da nastani većinu jezera Malawi.
Ali to nije sve; uz to što ih čisti, Pseudotropheus crabro krade i jede jaja Bagrus meridionalisu. Dugo vremena znanstvenicima nije bilo jasno zbog čega tako velike ribe dopuštaju da im sustanari kradu i pojedu jaja. Misteriju je razrješio Saulos Mwale – domaći čovjek koji je proučavanjem riba shvatio da crabro munjevito promijeni svoju žuto – smeđu boju u neupadljivu mutnu boju, te na taj način zbuni mužjaka Bagrus meridionalisa i neopazice mu ukrade jaja. Nakon uspješne krađe, opet mijenja boju i vraća se u tradicionalni žuto – smeđi kolorit. Zbog mogućnosti iznenadne promjene boje krasi ga i drugi nadimak "kameleon". Osim ukradenih jaja, glavni izvor hrane čine mu zooplankton, i u manjoj mjeri fitoplankton, agle i insekti.

U sjevernom dijelu jezera živi vrlo slična riba koja još nije znanstveno opisana: P.sp. "crabro blue". Dok u južnim i srednjim dijelovima jezera Pseudotropheus crabro nastanjuje mnogobrojne pećine, u sjevernijim područjima zamjenjuje ga njegov bliski, plavi rođak. Po ponašanju je gotovo identičan sa Pseudotropheus crabrom, jedina je razlika u boji. Mužjaci su plavo crne boje, dok su ženke bež boje sa smeđim prugama.

U akvariju Pseudotropheus crabro pripada u grupu agresivnijih ciklida, pa zbog toga treba posvetiti više pažnje sa kojim ribama ga je moguće držati. Moguće ga je držati sa većinom mbuna, manjim Haplochromisima, Nimbochromis venustusom, Protomelas taeniolatusom... Nije rijetkost da ga se Pseudotropheus crabro drži i uzgaja u zasebnim akvarijima. Akvarij treba imati preko 200 litara i biti uređen simulirajući biotop jezera Malawi, što znači mnoštvo kamenja koje će tvoriti mnogobrojene rupe i prolaze, ali i dovoljno otovorenog prostora kako bi ovi ciklidi mogli normalno plivati. Biljke nisu nužne, jer ih niti u jezeru nema, ali mogu se aranžirati, dakako samo one najotpornije: Java fern, Java moss, Anubias... Optimalni uvjeti u akvariju bi trebali biti: temperatura vode 24 – 27 °C, tvrdoća 12 – 25 dH, i pH 7.5 – 8.5.
Prihvatit će svu ponuđenu hranu. Treba im omogućiti određenu količinu hrane biljnoga porijekla, ali ipak ne u potpunosti. Prikladnija je hrana sa više proteina, samo se treba izbjegavati hrana bogata proteinima sisavaca, kako ne bi došlo do problema sa probavnim taktom. Mužjaci narastu do 14 cm, više nego u prirodi gdje najveći primjerci dosežu 12 cm. Dominantan mužjak ne podnosi prisustvo ostalih potčinjenih mužjaka, pa ih ukoliko akvarij nije stvarno velik, treba maknuti. Najbolje je sa jednim mužjakom držati više ženki, jer će se na taj način njegov temperament i agresija raspodijeliti i omogućiti ženkama predah i siguran uzmak.

Razlike između mužjaka i ženke su malene, pa ih je najlakše prepoznati po ponašanju. Odrasli mužjak trebao bi na analnoj peraji imati više lažnih jajašaca od ženke, ali to ne mora uvijek biti tako. I mužjaci i ženke imaju sposobnost iznenadne promjene boje koja može biti i u potpunosti crna. Kako mužjak odrasta i sazrijeva, dobiva i sve tamniju boju koja na boku i škrgama ima interesantnu plavu markaciju.

Pripadaju grupi ciklida sa otvorenom poligamijom, i imaju tzv. materinsko usno leglo. Mriještenje se odvija tako da mužjak potpuno potamni i počinje zavoditi ženku tresuđi se i kružeći oko nje. Nakon što mužjak oplodi jajašca, majka ih nosi u svojim ustima 17 – 21 dan (ovisno o temperaturi vode). Ženka obično nosi 20 – 60 jajašaca, ovisno o veličini i starosti. Kada mlade ribice napuste sigurnost majčinih usta, rastu velikom brzinom, puno brže nego ostali ciklidi. Da bi ribice dobro napredovale potrebno ih je hraniti što ćešće i što kvalitetnijom hranom, kao i sve ostale malene ciklide.

Iako svojim izgledom i bojama privlači, Pseudotropheus crabro nije ciklid za svakoga. Svojim temperamentom i relativnom veličinom, zahtjeva da mu se omogući dovoljno prostora, što za prosječnog akvaristu može biti i previše. Ipak, za one iskusnije, prave ljubitelje ciklida koji paze koje vrste cikida drže u akvariju i kojima je važnija kvaliteta od kvantitete, Pseudotropheus crabro će predstavljati nezaobilazanog ciklida za Malawi akvarij.