Pterophyllum

Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Pterophyllum
Vrste: altum (Pellegrin, 1903)
          leopoldi (Gosse, 1963)
          scalare (Lichtenstein, 1823)

Pterophyllum scalare je daleko najzastupljeniji ciklid u akvarijima. Popularno ga zovu skalar te ga poznaju i ljudi koji se ne bave akvaristikom. Ali mnogi se iznenade kada doznaju da spada u porodicu Cichlidae. Sa svojim perajama, elegantnim oblikom tjela i gracioznim načinom plivanja predstavlja nešto posebno u raznolikom ribljem svijetu. Nastanjuje spore rijeke i jezera u području Amazonije u Brazilu, Kolumbiji, Ekvadoru i Peruu (bijelu i crnu vodu) kao i obalne rijeke Gvajane, te je mnogo otporniji na promjene pH vrijednosti i tvrdoću vode od svojih rođaka altuma i leopoldia. Prvi ga je opisao Lichtenstein 1823. godine te ga nazvao Zeus scalaris. Već par godina poslije Cuvier i Valenciennes mu mijenjaju ime u Platax scalaris. Godine 1839. Heckel spoznaje da riba spada u porodicu Cichlidae i naziva je Pterophyllum scalare (ime je izvedeno iz grčkog jezika pteron – jedro i phyllon – list aludirajući na veliku i široku leđnu peraju).

U prirodi se javlja u dvije varijante: srebrna i crno – bijela tzv. mramorna. Tijekom dugog niza godina uzgajivači su uzgojili mnogo različitih varijanti skalara. Mnogi akvaristi početnici kupuju mlade skalare očarani njihovom ljepotom, ne sluteći koliko će oni narasti. Skalar je specifična riba koja u većini slučajeva ne opstaje u akvariju napućenom sa raznim drugim ribama. Za njih su posebno opasne ribe koje im grickaju peraje (barbus), brzi plivači i općenito sve agresivnije vrste riba. Tada skalari postanu vrlo uznemireni, sakrivaju se u kuteve i na kraju ugibaju. To je tzv. riblji stres koji kod skalara može doći i zbog prejakog svijetla. Ali postoji i mnogo riba koje se vrlo dobro slažu sa skalarima (guramije, živorotke, corydorasi, miroljubivi ciklidi: diskusi, zemljojedači, ramirezi ...) Sa druge pak strane, mnogi se iznenade kada saznaju da skalar zna i pojesti manje ribe, ali to ne treba čuditi jer mlade ribe predstavljaju velik dio skalarovog jelovnika u prirodi.

Budući da je skalar vrlo "visoka" riba (30 cm), najbolje dolazi do izražaja u visokim akvarijima (50 cm i veći). Akvarij ne bi smio biti manji od 150 litara. Potrebno ga je gusto zasaditi visokim biljkama (Echinodorus, Vallisneria, Hygrophila), ali i ostaviti prostor za plivanje. Idealno je staviti i korijenje koje će uz efaktan izgled, vodu malo i potamniti. Pripadnici roda Pterophyllum ne vole previše svjetla, tako da je poželjno na dno staviti tamniji šljunak. Skalari su jako osjetljivi na kvalitetu vode. Zbog toga je nužna odlična biološka filtracija, pa skalare ne treba unositi u novouspostavljene akvarije. Tek kada je uspostavljen kompletan dušikov kružni tok, akvarij će biti spreman primiti skalare. U prirodi žive u kiseloj pH 5 - 7.5, i mekanoj vodi 1 - 20 DH.
Pošto se već generacijama uspješno uzgajaju na našim područjima, prilagođeni su i na lužnatiju i tvrđu vodu, ali ako možete prilagodite vodu njihovom prirodnom staništu, jer će se tako osjećati puno bolje. Naravno, redovnom izmjenom djela akvarijske vode, smanjuje se količina amonijaka i nitrata, što skalare čini sretnijima. U pogledu hranjenja, pripadaju u grupu svejeda pa im treba priuštiti što raznovrsniju hranu sa što više žive hrane, a ponekad i sa malim živim ribama pošto one čine značajan dio njihove ishrane u prirodi.

Nije lagano odrediti spol među skalarima. Dok skalari spolno ne sazriju, spol se ne može utvrditi. Zbog toga je najbolje držati grupu mladih riba koje će se spolnim sazrijevanjem same upariti. Odrasli mužjaci su veći, te im je glava zaobljenija. To baš i nije najpouzdaniji znak raspoznavanja, tako da se u većini slučajeva spol može sa sigurnošću odrediti tek prilikom prvog parenja. Mužjakova papila je kraća i špičastija, dok je ženkina duža i zaobljenija.

Skalari će za mjesto odlaganja jaja izabrati veliku vertikalnu površinu koju će prije toga dobro očistiti. To će najčešće biti veliki list, iako ženka može polegnuti jaja i na staklu akvarija, korijenu, kamenu, pa čak i na cijevi od filtera. Ženka odlaže od 150 – 1000 jajašaca. Za leglo se brinu oba roditelja podjednako, čisteći ga i mašući perajama kako bi jajšcima osigurali dovoljno kisika. Pri temperaturi od 28°C mlade ribice se izliježu nakon 36 sati. Ostaju visiti u gnijezdu slijedećih 4 – 5 dana. Tada ih roditelji sakupljaju i odvode u unaprijed iskopane rupe, te ih često preseljavaju. Skalare često prati glas loših roditelja. Premda će većina mladih neiskusnih skalara pojesti prvih nekoliko legla, kada prođu loša iskustva postaju brižni i odani roditelji kao i većina ciklida. Zbog toga budite stpljivi i pružit će vam neizmjernu sreću i zadovoljstvo kada podignu svoj podmladak. Pošto je količina jaja velika, jaja su manja nego što bi se moglo pretpostaviti (dužina im je oko 1.4 mm).
Nakon izlijeganja mlade ribe uopće ne liče na svoje roditelje. Tek kasnijim razvojem počinju dobivati karakteristične peraje. Sa roditeljima trebaju biti do 4 -5 tjedna starosti. Tada ih treba maknuti jer će većina parova biti spremna za ponovno parenje. Mladi rastu brzo i neravnomjerno. Kao i kod svih ciklida potrebno ih je hraniti što češće, sa redovnom izmjenom djela vode. Da bi im peraje narasle u potpunosti, ne smiju biti u premalim i prenapućenim akvarijima.

Pterophyllum scalare je najzastupljeniji i najčešći pripadnik roda Pterophyllum. Pterophyllum altum je njegov bliski rođak. Ime mu dolazi iz latinskog jezika – altus što znači visok. Nastanjuje područja crnih i bistrih voda gornjih tokova rijeke Rio Negro i Rio Orinoco. Neki znanstvenici ga čak smatraju podvrstom Pterophyllum scalara. Nešto je viši (do 38 cm), a peraje su mu još rastegnutije nego kod skalara. Vrlo ga je teško držati u akvarijima, pa je zbog toga i vrlo rijedak. U zatočeništvu se ne razmnožava redovito, tako da su svi primjerci koji se ponekad nailaze ulovljeni u divljini.
Pterophyllum leopoldi živi u području istočne Amazonije oko rijeke Rio Essequibo. Tjelo mu je kraće od altuma i scalara. O njemu postoji vrlo malo podataka. Niti kod njega ne prestaju debate da li je on zasebna vrsta ili samo podvrsta skalara. I leopoldi i altum su izrazito osjetljivi na koncentracije amonijaka, nitrata i nitrita, te na promjene temperature vode.
Većina znanstvenika smatra da su altum, scalare i leopoldi legitimni predstavnici roda Pterophyllum. Za nadati se, da će razvojem akvaristike i općenito cjelokupne znanosti u budućnosti i kod nas osim skalara biti moguće nabaviti i altuma i leopoldia. Time će prestati i izlov riba iz njihovih prirodnih staništa, pa im neće biti ugrožen niti opstanak.