Steatocranus casuarius
Razred:
Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Steatocranus
Vrsta: casuarius (Poll 1939)
Steatocranus je rod malenih afričkih ciklida specifičnih po svom
izgledu i ponašanju, velikih ustiju i debelih usnica. Zubi su u
vanjskom redu vilice zašiljeni sa dva vrha, a spadaju u grupu afričkih
riječnih ciklida koji preferiraju život u brzacima.
U tu grupu ciklida spadaju: Oxylapia polli, Paretroplus nourissati i rodovi:
Steatocranus, Teleocichla i Teleogramma.
Do sada je znanstveno opisano 9 vrsta riba iz roda Steatocranus, s time da postoji
još nekoliko znanstveno neopisanih vrsta. To su:
- Steatocranus bleheri (Meyer 1993)
- Steatocranus casuarius (Poll 1939)
- Steatocranus gibbiceps (Boulenger 1899)
- Steatocranus irvinei (Trewavas 1943)
- Steatocranus mpozoensis (Roberts & Stewart 1976)
- Steatocranus rouxi (Pellegrin 1928)
- Steatocranus tinanti (Poll 1939)
- Steatocranus ubanguiensis (Roberts & Stewart 1976)
Svi pripadnici ovoga roda nastanjuju brzace rijeke Kongo (Zaire)
sa izuzetkom Steatocranus irvinei-a koji živi samo u Gani - rijeka
Volta i njena porječja. Tijelo im je izduženo, prilagođeno surovim
uvjetima u kojima žive. Plivajući mjehur im je reduciran, tako
da se ribe iz ovoga roda većinom kreću naglim trzajima. Premda
na prvi pogled izgledaju nezgrapno, pripadnici roda Steatocranus
razvili su idealnu prilagodbu koja im omogućuje opstanak. Naime,
uvjeti u kojima žive su vrlo teški i ne dozvoljavaju normalno plivanje
ribama. Prilagodbom svog plivajućeg mjehura ove malene ribe smanjuju
svoju plovnost i uspijevaju održavati svoje tijelo na dnu, a po
potrebi se prebacuju na druga područja bez opasnosti da će im brzaci
nauditi.
Boja im je sivkasta, manje ili više tamna, ovisno o vrsti. Razlika
između mužjaka i ženke je očita. Mužjaci su prilično veći – čak
i dvostruko, bodlje na leđnoj i analnoj peraji izdužene.
Premda i ženkama izraste karakteristična izbočina na čelu, ona
je kod mužjaka puno izraženija i spektakularnija.
Ženke spolno sazrijevaju kada dosegnu 4.5 – 5 cm, a mužjaci 8
cm, što se događa sa oko godinu dana starosti.
Ženka i mužjak formiraju par i tijekom života se više ne razdvajaju.
To znači da su monogamni, mrijeste se na podlozi - leglo u špilji.
Legla nisu velika – većinom 30 do 60 jajašaca (rijetkost je da bude
200 jajašaca) ali su s obzirom na veličinu ovih riba poprilična.
U dijametru dosižu 2 – 3 mm, žućkaste su ili narančaste boje. Kod
svih vrsta za leglo se brine ženka, a za obranu područja mužjak (osim
kod Steatocranus ubanguiensisa gdje se mužjak brine za jajašca).
Steatocranus casuarius dobio je ime od izvedenice
iz latinskog jezika, steato – mast, salo i cranus – glava. Sam
prijevod označava i glavnu karakteristiku ovih riba. To je izbočina
na njihovoj glavi, koja im daje specifičan izgled. Kod mužjaka
naraste veća, ali ju imaju i ženke. Izraslina se sastoji većinom
od vode, a zanimljivo je da se njena veličina tijekom dana može
mijenjati. Ipak, što je riba starija, to je izraslina veća i dojmljivija.
Također, često se povećava u doba parenja.
Nastanjuju donje dijelove rijeke Kongo (od bazena Malebo do Matadi)
u oba dvije države porječja, Kongu i Demokratskoj Republici Kongo.
To je područje vrlo jakih i turbulentnih brzaca bogatih kisikom.
U tim plitkim i divljim vodama Steatocranus casuarius se sa svojim
reduciranim plivajućim mjehurom idealno prilagodio. Život provodi
priljubljen uz dno brzaca, mičući se trzajima. Od svih vrsta
Steatocranusa, čini se da Steatocranus casuarius najmanje preferira
brze vode, i češće ga se nalazi u relativno mirnijim dijelovima
rijeka. Tijelo im je tamno plavkasto pa prema sivkastoj boji.
Ponekad imaju i do 5 vertikalnih ili 2 horizontalne pruge. Mužjak
je robusniji i puno veći od ženke. On doseže veličinu do 15 cm.
dok ženke mogu narasti najviše do 12 cm. U prirodi su svejedi,
jedu biljke, malene koprenjake i planktone. Ipak, zamijećeno
je da glavninu njihove ishrane sačinjavaju alge.
Pošto su tolerantni na kemijska svojstva vode, prilično ih je
lagano za držati u akvariju. Tvrdoća vode kao i pH ne igraju im
neku značajniju ulogu, ali voda mora biti vrlo čista bez nitrata,
nitrita ili amonijaka te izrazito bogata kisikom. Kako dolaze iz
uzburkanih rijeka i potoka, mora im se osigurati veliki i jak protok
vode. Najpoželjnije bi bilo da postoji dio u akvariju sa vrlo jakim
strujanjem vode, kao i dio gdje je strujanje vrlo slabo. Biljke
su poželjne, ali zbog jakog strujanja vode kao i zbog kopanja Steatocranusa,
treba staviti samo čvrste i otporne, i dodatno ih zaštiti.
Jedan par Steatocranus casuariusa dobro će se osjećati i napredovati
u akvariju od 75 litara. Potrebno ga je opremiti sa dosta kamenja
kako bi im se omogućilo mjesto za sakrivanje. Iako nisu osjetljivi
na pH vode, više vole da je ona kisela (žive na području gdje je
pH 6 – 7.5).
Zbog toga dodatak drva predstavlja lijep dekor, jer uz to što smanjuje
pH i omekšava vodu, doprinosi i vizualnom i funkcionalnom izgledu
akvarija. Već smo spomenuli, ali nije na odmet ponoviti, voda obogaćena
kisikom i filter koji će proizvoditi jako strujanje su nešto što
se ovim ciklidima jednostavno treba omogućiti. Naravno, i redovita
izmjena dijela akvarijske vode.
Najprikladnije je držati jedan par Steatocranus casuariusa, jer
ukoliko su u akvariju dva ili više mužjaka, za slabijeg to može
završiti kobno. Idealno bi bilo uzeti više mladih jedinki da se
same upare i tada ih odvojiti. Prilično su mirni, svakako spadaju
u grupu manje agresivnih ciklida. Čak ih se ne preporuča držati
same jer mogu biti presramežljivi i rijetko će ih se vidjeti. Predstavljaju
gotovo idealne ribe za zajedničke akvarije, dokle god imaju dovoljno
mjesta pri dnu akvarija gdje provode većinu vremena. Agresivnost
im se povećava prilikom parenja, ali to je tako sa svim ciklidima.
Ni tada ne postoji opasnost da će neka riba nastradati.
Steatocranus casuariusi su monogamni i izrazito privrženi. Mnogi
formiraju parove za cijeli život i nakon smrti partnera ne nalaze
novoga. Mrijeste se na podlozi – leglo u špilji i to vrlo tajanstveno.
Često se niti ne vidi da imaju gnijezdo, sve dok mlade ribice ne
proplivaju. Pare se na mjestu sakrivenom od pogleda, u tamnijem
dijelu akvarija na glatkoj površini. Kada dobro očiste podlogu,
ženka liježe jajašca koja zatim mužjak oplodi. Leglo ima stotinjak
jajašaca, ovisno o zrelosti para. Ženka se brine za leglo, dok
mužjak čuva okolno područje.
Ribice se izlegnu u roku od 5 – 6 dana. Zatim se sljedećih desetak
dana hrane sa žumanjkom i tek poslije toga proplivaju. S obzirom
da Steatocranus casuariusi nisu veliki ciklidi, mlađ im je poprilična.
Potrebno ih je hraniti sa infusoriom, zelenom vodom, kako bi mlade
ribice što prije napredovale i narasle. Roditelji su vrlo brižni
i odani. Za razliku od mnogih ciklida, oni rijetko vode jata svojih
malih ribica. Ali zato ne zaboravljaju svoje potomke ni nakon što
imaju novo leglo, pa je moguće istovremeno vidjeti više naraštaja
mladih riba zajedno.
Steatocranus casuarius predstavlja poželjnog ciklida za sve ljubitelje
akvaristike. Iako nema izrazite i očaravajuće boje, taj nedostatak
daleko nadmašuje svojim neobičnim ponašanjem i atraktivnim izgledom.
Štoviše, mnogi akvaristi su zadivljeni njihovim karakterom i osobnošću,
pa Steatocranus casuariusi postaju omiljeni ljubimci u akvariju
.
|
