Uaru

Razred: Actinopterygii
Red: Perciformes
Porodica: Cichlidae
Rod: Uaru
Vrste: amphiacanthoides (Heckel, 1840)
          fernandezyepezi (Stanikowski, 1989)

Uaru obuhvaća rod velikih, miroljubivih južnoameričkih ciklida. Dosada su znanstveno opisane dvije vrste: Uaru amphiacanthoides (Heckel, 1840) i Uaru fernandezyepezi (Stanikowski, 1989). Postoji još jedna geografska varijanta (tzv. orange fleck Uaru – grlo i trbuh su mu narančaste boje), ali on još nije znanstveno opisan. U područjima gdje žive ovi ciklidi, nalazi ih se u velikom broju, pa lokalnim Indijancima služe kao izvor hrane.

Uaru amphiacanthoides (Heckel, 1840)
Najpoznatiji i u akvaristici daleko najzastupljeniji pripadnik roda Uaru. Nastanjuje sliv rijeke Amazone, od lijevog pritoka Rio Japurá do desnog pritoka Rio Tapajós, kao i srednji i donji tok Rio Negra. Živi u crnim vodama, a zadržava se na mjestima gdje je strujanje vode usporeno. Nalazi ga se u malenim jatima oko palih i potonulih drveća, skrivenog u hladu, jer sunce zagrijava ove kristalno čiste vode i na temperature preko 30°C. Voda je vrlo kisela pH 5.7 - 6.5 i iznimno mekana 0 – 12 dH. Posjeduje veliku crnu oznaku koja nalikuje na trokut, pa otuda i nosi nadimak trokut ciklid. Oznaka se uvijek nalazi ispod bočne linije. U prirodi naraste i preko 35 cm, dok u zatočeništvu doseže do 30 cm.

Uaru fernandezyepezi (Stanikowski, 1989)
Ime je dobio u čast Venezualanskog ihtiologa Augustina Fernandeza Yepeza. Manji je od svog bliskog rođaka i naraste do 20 cm. Živi u slivu Ria Orinoca, u rijeci Rio Atabapo, gdje je pH 5.0 , dH 0 - 1 a temperatura vode oko 30°C, često i viša. U rijeci se ne nalaze biljke, a dno je prekriveno finim bijelim pijeskom, otpalim lišćem i potopljenim korijenjem. Mrijeste se kao i mnogi ostali ciklidi u vrijeme kišne sezone, najčešće od veljače do travnja. Ovo je vrlo rijedak i osjetljiv ciklid, prikladan samo za najiskusnije akvariste pune znanja i strpljenja. U zatočeništvu je uspješno razmnožen samo od strane Stanikowskog. Nedostaje mu velika crna mrlja po sredini tijela. Ali posjeduje crnu mrlju na tijelu između završetka leđne i analne peraje, a prije početka repne peraje. Također, ima i tamnu, široku, okomitu prugu koja se nalazi na zadnjoj trećini dužine tijela ribe. Ostale oznake može i ne mora imati. One mogu biti i iznad i ispod bočne pruge, po čemu se razlikuje od Uaru amphiacanthoidesa koji uvijek ima oznaku ispod bočne pruge.

Uaru spada u zahtjevnije ciklide. Prvenstveno stoga što dolazi iz područja kristalno čistih voda, koje su izuzetno mekane i vrlo kisele. Uaru-i uzgojeni u zatočeništvu ipak podnose veća odstupanja, pa se čak mogu i razmnožavati u tvrdoj vodi sa visokim pH, ali ako im se žele pružiti idealni uvjeti tada voda mora biti istih vrijednosti kao i u prirodi. Može se reći da im treba omogućiti iste uvjete kao i za discuse, s time što su oni još malo i osjetljiviji.

Ovo se prilično povučeni i sramežljivi ciklidi kojima se mora omogućiti veliki akvarij smješten na mirnom, povučenom mjestu sa prigušenim svijetlom. Najbolje ih je držati u malome jatu ili minimalno 1 par. Nikako ne samo jednu ribu, jer ne podnose samoću, pa će to završiti tragično. Akvarij bi trebao biti zapremine 300 litara ili veći. Potrebno je osigurati mjesta za zaklon kao i dovoljno slobodnog prostora za plivanje. Potopljeni panj igra važnu ulogu. S jedne strane ispušta tanin čime olakšava postizanje prirodnih uvjeta u akvariju, a s druge strane ga Uaru-i redovito grickaju što igra važnu ulogu u njihovoj probavi. Kamenje ne smije imati oštre rubove, jer se ovi ciklidi lagano prestraše i mogli bi se samoozlijediti.
Kako su Uaru-i prvenstveno biljojedi, pojesti će sve biljke u akvariju pa je bolje ne saditi ih. Nitrati predstavljaju velikog neprijatelja za Uaru-e. Zbog toga filtracija akvarija igra ključnu ulogu. Kako su ovo veliki ciklidi koji jako onečišćavaju vodu, potrebna je filtracija koja će u 1 sat barem 10 puta profiltrirati akvarijsku vodu. Uz to je nužno tjedno mijenjati oko 30% vode u akvariju, kako bi nitrati ostali na minimalnim vrijednostima. Vrlo su osjetljivi na povećanu razinu nitrata i skloni su obolijevanju od bolesti „rupe u glavi“. Zbog toga se uvijek treba održavati optimalna kvaliteta vode. Ne podnose samoću, pa ako nekog Uaru-a treba odvojiti i staviti u karantenu, to mora biti napravljeno tako da ribe međusobno imaju vizualni kontakt.
Budući da u prirodi žive zajedno sa discusima i skalarima, i u akvariju ih se može držati zajedno. Mogu biti i sa mirnijim ciklidima koji dolaze iz istih područja i podnose visoke temperature vode. Neke od riba prikladne za zajednički akvarij su:  razni zemljojedači (Satanoperca daemon), Papiliochromis ramirezi, Papiliochromis altispinossa, Crenicichla regani, Herosi, Aequdensi, kao i razne vrste tetra i neke vrste Corydorasa. Iako su većinom biljojedi, u prirodi jedu i razne insekte i koprenjake. U zatočeništvu će prihvatiti svu ponuđenu hranu koja mora biti vrlo raznolika. Od povrća to su: grašak, špinat, kukuruz, grah, salata, alge, a od mesa: artemia, kravlje srce, planktoni...

Gotovo je nemoguće odrediti razliku između ženke i mužjaka. Neki kažu da se muže utvrditi po profilu čela ili boji oka (crveno oko bi trebala imati ženka). Čak ni najveći stručnjak za Uaru fernandezyepezi-e ne može vidjeti nikakvu razliku. Da bi se stvar dodatno zakomplicirala kod Uaru-a može doći do toga da se spare dvije ženke i liježu jajašca, koja naravno ostaju neoplođena i propadaju.

Kako je već i samo držanje Uaru-a komplicirano, njihovo razmnožavanje je još i teže. Najbolje bi bilo imati više mladih Uaru-a i pustiti ih da se sami spare u nadi da to neće biti dvije ženke. Jednom sparen par ostaje zajedno – monogamija. Mrijeste se na podlozi i imaju otvoreno usno leglo. Ženka liježe 100 – 500 jajašaca na ravan kamen, ili okomitu ravnu površinu. Jajašca su svjetlosmeđe boje, a oba ih roditelja čuvaju kao i okolno područje. Ukoliko je voda pretvrda, ljuska jajašca se stvrdne, mlade ribice se ne mogu izvući iz nje i ugibaju. Ribice se liježu nakon 40 – 50 sati te ih roditelji premještaju u prethodno iskopanu rupu koju nastavljaju čuvati. Ponekad ih premještaju iz rupe u rupu, a ponekad ostaju u istoj rupi. Nakon što proplivaju, hrane se kožnom sluzavom izlučevinom sa tijela roditelja. Ove ciklide je vrlo teško razmnožiti. I sam Stanikowski je imao velikih problema, pa je isti paru Uaru-a svaki put imao neki drugi način razmnožavanja sa drugačijim uspjehom, vrlo često i potpunim gubitkom podmlatka.
Mlade ribice rastu vrlo brzo, sa šest mjeseci mogu dosegnuti 11 – 12  cm. Ako ne dobivaju dovoljno hrane, mogu postati kanibalistički raspoloženi, i pojesti slabije ribice. Koloracija mladih riba je drugačija od roditeljske. Sivkaste su boje (ponekad tamnosmeđe), sa donjim dijelom tijela tamnosive boje. Cijelo tijelo je prošarano sitnim bijelo – tirkiznim točkicama, koje nestanu kada ribe odrastu. Budu li ribice iznenadno prepadnute, sabijaju se jedna uza drugu, što je vjerojatno njihovo instinktivno ponašanje kada u prirodi pokušavaju zbuniti grabežljivce. Spolno sazrijevaju nakon otprilike godinu dana života.

Premda u prošlosti podcijenjen, Uaru danas s pravom postaje ljubitelj pravih akvarista. Oni predstavljju pravi izazov već i za samo držanje, a pogotovo za uspješno razmnožavanje. Jedino njihova paprena cijena ne omogućuje svakome da ih posjeduje, ali oni i nisu ciklidi za svakoga. Uaru-i su ciklidi samo za vrlo iskusne akvariste koji im mogu pružiti prikladne uvjete i spremni su prihvatiti izazov koji od njih traže.