Povijest akvaristike

Ljudi drže ribe u svojim domovima od davnina. Najstariji pisani zapisi datiraju iz Mezopotamije 2300. godina prije nove ere. Vjeruje se da su se u Kini prije 3000. godina bavili akvaristikom. U starom Egiptu nisu ribe uzgajali i držali samo za potrebe prehrane, već i radi njhove ljepote. Kao izvor hrane držali su određene vrste tilapia, a zbog ljepote mormyride koji su smatrani svetim životinjama. U Rimskom carstvu se za potrebe igara prikupljao veliki broj životinja. Među njima i ribe. Tako je Hortensius govorio da je važnije da su mu nahranjene ribe nego robovi. Tada su ribe mogli imati samo najbogatiji i najmočniji.

Zapisi iz 950. prije nove ere godine govore o držanju riba iz estetskih razloga. Ribe su držane u vanjskim bazenima, ali i u kućama u vazama od porculana i kristala. Prvi oblici akvaristike u današnjem pojmljenju te riječi dolaze iz Japana oko 1500. godine i Kine nešto ranije. To je bila zlatna ribica koja je došla do Engleske krajem 17. stoljeća najvjerovatnije oko 1691. godine, u Portugal u 18. stoljeću, te tako dalje po cijeloj Evropi.

Za akvaristiku je iznimno značajno bilo otkriće iz 1774. kada je Priestley otkrio da biljke daju kisik, te da ribe umiru kada ga "potroše". 1842. Nathaniel Bagshaw Ward uspostavlja tezu da životinje i biljke mogu pridonositi boljitku jedna drugoj, a već 1850. R. Warrington objavljuje da biljke pretvaraju ugljični dioksid u kisik i uspostavlja akvarij u kome ribe, biljke i puževi žive u harmoniji.
1853. godine London Zoological Society izgradio je javni akvarij uz pomoć Philip Gosse, koji je u to vrijeme razvijao koncept tzv. "uravnoteženog akvarija" u kojem su bile biljke i ribe. Svrha toga je bila što vjernije oponašati uvjete koje riba ima u divljini, vrste biljaka, boju i kemiju vode itd. Gosseov koncept "uravnoteženog akvarija" je najzaslužniji za razvitak akvaristike i uzgoja riba kakvog danas znamo.

Prvi morski akvarij dolazi iz Engleske iz 1846. godine. i napravila ga je gospođa Thynne. Akvarij je prvi puta opisan 1862. u društvu za promicanje kršćanskoga znanja kao: "Umjetni rezervoar vode napućen sa životinjama i rastućim biljem, raspoređenih u omjerima i proporcijama u kojima jednako napreduju, štoviše uređenim tako da pružaju užitak gledanja". U 19. stoljeću samo se u Engleskoj proširila akvaristika, dok je u drugim zemljama ona bila rijetkost, statusni simbol bogatih i moćnih.